Na godišnjicu smrti Joza Penave: Sećanje na najplodnijeg autora sevdaha 20. veka

"Sjetuje me majka

i brine se za me

Preporučujemo

gde provodiš sinko

i noći i dane.

Do juče si s djecom

bosonog trčao

i zeleno voće

po baščama krao.

Oprosti mi majko

što ne pitam više

da li ljepše zumbul

od ruža miriše.

U našem sokaku

ima jedna mala,

slađi joj je miris

od ranog behara.

Oči su joj plave

k'o cvijet iz rose,

a niz bujne grudi

raščešljala kose.

Kada bih je majko

zaprositi smio,

ni soko iz gore

srećniji ne bi bio.

Svaki dan se smije

kad prođe mimo me,

ne znam ni čija je

a crkoh za njome."

(Jozo Penava)

"Sjetuje me majka" je jedna od najonarođenijih pesama Joza Penave (1909 - 1987), po mnogima najplodnjjeg autora i najvećeg autoriteta sevdaha 20. veka. Ono što je bio Carevac na Radio Beogradu to je bio Jozo na Radio Sarajevu. U Jozinom muzičkom jatu ponikli su Zaim, Safet, Himzo, Meho, Beba, Zehra, Zora, Nada, Šerbo, Jovica...

- Ja i moje kolege mnogo dugujemo Jozi Penavi. Dugujemo mu ne samo za naše karijere, nego i za prve muzičke korake i selektiranje. Snimio sam dvadesetak Jozinih pesama, a jedna od prvih i najdražih je "Sjetuje me majka".

Ta pesma me podigla kao pevača, i to kad sam bio ni dečak ni momak, eto recimo momčić - govorio je legendarni Safet Isović.

- Svakog pevača je znao u dušu, tačno je znao šta i koliko može. Imao je svoje kriterijume, pažljivo je birao i pesme i pevače. Jozo je bio dobar kao i njegove pesme - govorila je diva sevdaha Beba Selimović.

I danas se vodi polemika, i to ne samo među ostrašćenim nacionalistima, ko je napisao najviše sevdalinki, srpski ili bošnjački autori. A izgleda da je najviše antologijskih sevdalinki napisao jedan Hrvat iz Paleža kod Kiseljaka - Jozo Penava!

- Deda je propevao još kao dete u svom rodnom selu. Pevao je kod kuće, kad je trčkarao kroz selo, kad se igrao sa vršnjacima, u samostanu. A onda je od jednog rođaka dobio tamburicu od koje se nije odvajao - pričala je Jozina unuka Viorka Rubić za TV Sarajevo.

- U Sarajevu je izučio pekarski zanat, ali ga je ubrzo napustio zbog ranog ustajanja. Služeći vojsku u Somboru, svirao je oficirima i tako se izvlačio sa straže. Posle vojske formirao je svoj orkestar i svirao po sijelima i teferičima. 1947. godine postaje član, 1953. godine i šef Narodnog orkestra RTV Sarajevo, a godinama je vodio Tamburaški orkestar.

Kao jedan od osnivača i najvećih muzičkih autoriteta okupljao je talentovane i uglavnom muzički nepismene soliste, opismenjavao ih i podizao kao korepetitor i pedagog. Tokom poluvekovnog stvaralaštva snimio je oko trista pesama u duhu i ruhu bosanskog sevdaha a, opet, sa izrazito autorskim pečatom.

Skoro svaku snimljenu pesmu Jozo potpisuje kao autor i muzike i teksta (samo nekoliko pesama napisao je na melodije Zaima Imamovića). Jozo je izraziti poeta, lirska duša koja nije patetisala o izgubljenoj ljubavi. Jozini sentuši odišu nekim optimizmom i vedrinom, tom vrcavošću duha koji poznaje dušu našeg čoveka.

Jozo Penava je još za života doživeo najveću počast - narod mu je pesme prihvatio kao svoje. Svaka Jozina pesma zvuči kao da je izvorna i skoro svaka je napisana bez refrena: "Sjetuje me majka", "Cvati ružo moja", "Gledala sam sa prozora", "Bere cura plavi jorgovan", "Mene moja zaklinjala majka", "Ljubav je devojački san", "Ja prošetah čaršijom", "Sarajčice, hajdemo", "Pokraj kuće male", "Od Saraj'va do Mostara", "Jesen ide jabuke i kruške zriju", "Na teferič pošla nana", "Da sam sjajna mesečina", "O, kako mi suze liju", "Čija li je ono devojka malena", "Dobio sam tri poljupca", "Sa jablana crven listić pao", "Ćero moja, ćerkice", "Mene moja majka gleda sa čardaka", "Dilber dika", "Bosno moja poharana", "Sjajni mjesec na Trebević sjeo", "Sarajevo, behara ti tvoga", "Slavuj pjeva na beharli grani", "Na mezaru majka plače", "Zelen orah", "Daj, Daj, Daliborko", "Dobar dan, Smiljo veziljo", "Čica od Modriče", "Moj dragane, sunce za oblakom", "Jedva čekam da se mrak navuče", "Moj konjiću mili", "Srce moje izmoreno", "Ja odavno ne zapevah srcem veselim", "Oj, Igmane", "Oj, Mostaru", "Omilje mi selo Nahorevo", "Pesma Kiseljaku", "Oj, Ivane", "Ismihana, dušo moja", "Hej, krčmaru", "Dva dečaka"...

- Ako treba nešto da kažem pa da zaćutim, makar mi i poslednje bilo, neka to budu stihovi Joza Penave: "Da je sevdah rujno vino, ja se ne bih treznio. Danju, noću, sve bih pio, i opet bih rahat bio. Ali pusti sevdah vara, srcu rane stvara, čudo mi je kako puklo nije" - kaže srpski sevdalija Jovan Mihaljica.

Jozo Penava, jedan od najvećih pesnika Bosne, njenih šehera i sijela, njenih behara i pohara, preminuo je 17. januara 1987. godine u Sarajevu.

(Goran Milošević)