Ovo je pismo koje je Žarko Laušević napisao ženi iz zatvora: "Anđele moj predobri, ja sam i dalje tu..."

Znam da ovo nece procitati njegova porodica, ali ja cu mu se obratiti. Dragi Zarko, ne mogu opisati tugu koju osjecam u ovom trenutku. Tugu za nekim, koga sam poznavala dok je bio djecak i dok je dolazio na skolskom dvoristu sa svojim bratom. Osnovna skola Vladimir Nazor. Nikad nisam zaboravila te prelijepe oci i tebe dragi Zarko. Sve sam procitala sto si objavio, i sve odgledala sto si ikad snimio, i hvala ti na tome. Neizmjerno sam ljuta na moju drzavu, jer si ti bio ljut, ljuta sam na svakoga ko te rastuzio jer si ti bio tuzan. Hvala ti sto si odrzao kontakt sa svima nama, na jedini nacin na koji si mogao. Pocivaj u najljepsem miru koji postoji tamo gdje si ti otisao😔😔😔😔