Ko sluša Branku Šćepanović, taj vidi Crnu Goru: Novogodišnji intervju sa prvom damom

"Ja ponosno svima kažem đe je moja kolijevka,

u brdima Crne Gore rodila me Vasojevka.

Ja volim svaku stopu đe moja noga kroči,

za moju rodnu grudu dala bih i svoje oči.

Naslijedila sam od majke vrijednu ruku i ljepotu,

a od oca hrabro srce, vdan pogled u životu.

U ljubavi srećno živim, već davno sam našla momka,

volim ga i vjerno ljubim kao svaka Crnogorka."

(Mija Krnjevac - Panta Radivojević)

- Da se razumemo, moj muž je Vasojević, a ja sam Piperka. Kompozitori su me gledali po toj muškoj liniji i pravili mi pesme o Vasojevićima i, što je najzanimljivije, Vasojevku je komponovao Mija Krnjevac, a reči pesme Panta Radivojević, vozač bagera iz Kragujevca. Skoro sve moje nove crnogorske pesme komponovali su autori iz Srbije, verovatno svesni svog porekla - kaže prva dama crnogorske pesme Branka Šćepanović.

- Ugledala sam ovaj svet 6. aprila 1948. u Kolašinu. Još kao dete gledala sam s Koma plava kako vetar zamotava. Moj otac je bio poznati guslar i lepo je pevao. Ja se nikad nisam latila gusala, ali sam od oca nasledila dar za pevanje. Sa sedam godina sam zapevala pesmu "Sarajčice hajdemo" na Radio Titogradu na takmičenju "Mikrofon je vaš".

- Popeli su me na jednu hoklicu da bih mogla da dohvatim mikrofon. Ta hoklica je bila moja prva bina. Kasnije sam školovala glas u muzičkoj školi, KUD-u "Budo Tomović", u pozorištu pevajući "Koštanu". Ali, nijedna škola ne može da vam da taj izvor u glasu za izvornu pesmu. To imaš ili nemaš.

Ponosna je Branka na svaku snimljenu pesmu, ponosna je i na svoju pevačku ličnu kartu "Gledala sam s Koma plava" koja je prati više od pola veka.

- I danas je teško zamisliti neko crnogorsko veselje bez "Koma plava". To je izvorna pesma iz mog kraja koja i u današnje vreme nimalo nije izgubila na popularnosti. Buca Jovanović je bio oduševljen tom pesmom, pa mi je u sličnim stilu komponovao jos nekoliko pesama na dva singla, i to baš u vreme kad je počinjao sa Šabanom.

- Šaban je i tada bio najbolji, sa fantastičnim glasom i urođenim trilerima. I tada je bio miran, skroman i stidljiv, kakav je bio celog života. Istih dana smo uvežbavali naše prve pesme sa Bucom, istih dana nam se pojavila ploča. Jedino što ja, za razliku od Šabana, nisam polagala nikakvu audiciju kod Buce. Bilo je dovoljno da me čuje na Beogradskom saboru gde sam nastupila kao amater, da me vidi u crnogorskoj narodnoj nošnji, i da mi ponudi snimanje ploče. Zamislite Bucu - šmekera, boema, kafanca, ženskaroša, kockara i mene - devojčurka iz kulturno-umetničkog društva. Buca me gledao kao svoje dete.

Skoro sve novokomponovane pesme iz Brankinog opusa komponovali su kompozitori iz Srbije: "Zelen bore", "Kad Đetići u Beograd krenu", "Voljela sam Marka sa Žabljaka", "Kad zapjeva Crnogorka" (Zahar), "Vasojevka", "Vjerna je Crnogorka", "Kršna moja Crna Goro", "Durmitorka" (Mija Krnjevac), "Vezak vezla lijepa đevojka", "Da je meni mladoj zorom", Đevojko sa planine" (Buca Jovanović), "Milica je ćilim tkala", "Oj jeleče", "Zaigralo kolo vito", "Moj dragane, krupna pljevo" (Danilo Živković), "Zapjevajte svatovi", "Pišite mi majko, sestro" (Obren Pjevović), "Hoćemo li đevojke", "Radovane, Rade" (Boris Maćesić), "Podgoričke noći vrele", "Fenjerdžija (Beki Bekić)... Snimila je Branka i stotinak starih izvornih bisera za arhivu Radio Beograda, Podgorice i Sarajeva: "Čiji prsten onoga đevojka", Čobanice, lijepa đevojko", "Od Berana pa do Gore", "Moj dragane, zlatno slovo", "Bjelasicom pasla stada", "Kom planina puna brava", "Poranila Jagoda na vodu", "Pod onom gorom zelenom", "U planini glas se čuje", "Ćerka je majku molila", "Poljem se vije"...

Kad slušate svih tih dvesta pesama iz opusa Branke Šćepanović teško ćete moći da razlučite koja je pesma novokomponovana a koja tradicionalna, svaka zvuči kao da je sto posto izvorna.

- To je najveći kompliment mom umetničkom radu. Trudila sam da svaka moja nova pesma liči na izvornu, svaka moja nova pesma je postala i radio pesma, trajni radio snimak. Nisam jurila komercijalne pesme, mada sam ih dobijala od mojih kompozitora. Tradicionalna crnogorska pesma i u bivšoj Jugi nije bila komercijalna, a u Crnoj Gori je prihvatana svaka popularna pesma iz Srbije, Bosne i Hrvatske.

- Zbog te moje posvećenosti crnogorskoj izvornosti, često me porede sa Ksenijom Cicvarić. To mi je posebno drag kompliment, mada smo nas dve stilski potpuno različite. Ksenija je neponovljiva u svom milopoju, a pevala je drugačiju vrstu muzike koju samo ona može da donese. Na sramotu i beogradske i podgoričke televizije, nisu sačuvana ni tri Ksenijina viideo snimka!?

U 21. veku skoro svaka Crnogorka voli da se okiti epitetom "kršna". Branki Šćepanović prijaju neki drugi epiteti.

- Kad me ljudi prvi put sretnu i vide, obično usledi konstatacija - ni manje žene, ni višeg i prodornijeg glasa. Štikle su za binu, a mojih metar i šezdeset, moja čednost i čestitost su za moje bližnje.

Ponosna je Branka na pola veka umetničke karijere i na ime stečeno u bivšoj Jugoslaviji, još je ponosnija na svetinju braka koju čuva više od 50 godina.

- Ja sam ponosna Crnogorka, a bogami i ponosna Beograđanka. Najviše na svetu volim moju Crnu Goru, u njoj sam rođena, njoj sam pesme posvetila. S druge strane, živim u Beogradu 55 godina, poštujem Srbiju kao svoju državu, zemlju u kojoj stvaram i živim, u kojoj sam stekla umetničko ime. S treće starne, ja sam kosmopolita, volim sve narode. Da se ja pitam, živeli bi opet zajedno.

- U Podgorici sam imala koncert povodom pola veka mog umetničkog rada, a u Beogradu još uvek ne. I Crnu Goru zapljuskuju neke starne arije, ali se na crnogorskom javnom servisu više vodi računa o izvornoj muzici nego u Srbiji. Ne pamtim kada sam gostovala na RTS-u, iako sam za njihovu produkciju snimila tridesetak ploča. Ne kukam, to je sramota njihovih urednika, a ne moja. Doduše, prošle godine moja matična kuća PGPRTS objavila mi je trostruki CD u luksuznoj ediciji "Zapisano u vtemenu" sa 66 pesama.

- Nije bilo lako u toj državi od dvadeset dva miliona ljudi ući u krug odabranih reprezenata svoje republike. Teško je bilo izabrati ko je od koga bolji. Danas, ovako skučeni u malim državicama, nemamo mogućnost da imamo koncert u Sarajevu, Zagrebu, Ljubljani, a pevači iz njihovih država s lakoćom imaju koncerte u Srbiji i Crnoj Gori.

Kad je Branka Šćepanović počinjala, Ksenija Cicvarić je bila u zenitu. Danas, kad je Branka Šćepanović u zenitu, nema nijedne mlade dame koja ide njihovim stopama.

- Ne vidim nijednu naslednicu Ksenije i mene. Ima prelepih i talentovanih mladih pevačica, ali skoro niko neće da peva tradicionalnu crnogorsku pesmu. Crna Gora je iznedrila i Zdravka Đuranovića, Igora Đurovića, Tanju Šeter, Dejana Škuletića. Tragedija je što se svi ti pevači malo slušaju van Crne Gore, a to je mali prostor za formiranje stila na širem prostoru.

- Još je veća tragedija što mlade koleginice i kolege ne poštuju nas starije. U garderobi me i ne pogledaju, a kamoli da pozdrave. Kada sam ja počinjala, srce je htelo da mi iskoči, samo da pipnem Nadu Mamulu ili Kseniju.

(Telegraf.rs)