Ljuba Stepanović i njegova "Stevka Božurevka": Čovek sa hiljadu lica i glasova

Imala je narodna muzika svoje pevače, kompozitore, tekstopisce, aranžere, producente, menadžere, prezentere, diskografske magove, konzumente i žestoke protivnike. Imala je i glumce koji su je iskreno voleli, pevali i karikirali. Imala je i svog nenadmašnog imitatora, svoju "Stevku Božurevku" - Dragoljuba Ljubu Stepanovića (1932 - 1997).

Imitirao je desetine likova, od svetskih faca do svojih seljaka iz Božurevca, od maršala Tita do Radojke Živković.

- Kad se Ljuba unese u imitaciju Radojke Živković, to je savršenstvo. Znao je da joj skine onaj blaženi osmeh, umeo je svoje prste da raširi po dirkama harmonike baš kao i Radojka, a tek kad počne da klati glavom... Ama, pljunuta Radojka - sećao se Novica Negovanović nezaboravnih turneja sa Ljubom.

- Izvodio je bravure po dupke punim halama Zapadne Evrope. Smislio je strašan štos: podiže se zavesa, izlazi Radojkin orkestar sa maskiranim Ljubom, kolo ide sa razglasa, a Ljuba se sa harmonikom uvija i smeši k'o Radojka. A onda usledi šok - pojavi se prava Radojka. Pažljivo sam posmatrao - više od pola sale nije "provalilo" Ljubinu imitaciju.

Dugi niz godina nastupao je kao deo ekipe Radojke Živković, skoro kao punopravan član njenog ansambla.

Ljuba Stepanović, Muzička apoteka, Foto: Promo

U estradnim krugovima važio je za čoveka sa hiljadu lica i glasova. Bio je pionir i ekskluzvac u imitaciji "druga Tita", i to bez posledica. Mogao je, kažu, da imitira Tita pred Titom, da ispriča vic u kome Tita poredi sa kraljem, a da mu glava ostane čitava.

- Voleli smo Ljubu, al' smo ga se pomalo i pribojavali. Sumnjali smo da je čovek iz neke bezbednosne službe. Ponekad bi od Ljube tražili neku državnu uslugu, a on nam se pravdao da u vlasti ne poznaje nikog sem Tita - pričao je Bora Drljača.

Svoje imitacije i parodije snimio je i na šest singlica sa dvadesetak numera: "Stevka Božurevka", "Put u Pariz", "Put u Kosmos", "Smešne priče malog čiče", "Dobrosave, dobro moje", "Čuj, pa putuj", "Susret u Trstu", "Jugointervju", "Kladilo se momče i devojče", "Ja u klin, ti u ploču", "Crnokosa Radojka, crnokosa Stanojka", "Kad pomislim mila majko", "Kad pogledam preko njiva", "Parničarka", "Sinoć sedlam konja", "Donžuan", "Male šale našeg brale", "Bodovi, bodovi".

Svojim imitacijama razgaljivao je jugoslvensku dijasporu, pronoseći pesmu i humor na šumadijski način. Bio je veoma vezan za svoj Božurevac i svoj rodni kraj. Po svetu je igrao čoveka sa hiljadu lica i glasova, a kod kuće je bio onaj pravi.

(Goran Milošević)