Ceca o finalisti Zvezda Granda čiji su postupci zgranuli Srbiju: Svoje obožavam, ali tuđe poštujem!
≫
Poštovani čitaoci,
Molimo vas da se pridržavate sledećih pravila za pisanje komentara:
- Neophodno je navesti ime i e-mail adresu u poljima označenim zvezdicom, s tim da je zabranjeno ostavljanje lažnih podataka.
- Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.
- Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.
- Tekst komentara ograničen je na 1500 karaktera.
- Nije dozvoljeno postavljanje linkova odnosno promovisanje drugih sajtova kroz komentare, te će takve poruke biti označene kao spam, poput niza komentara istovetne sadržine.
- Komentari u kojima nam skrećete pažnju na propuste u tekstovima neće biti objavljeni, ali će biti prosleđeni urednicima, kao i oni u kojima nam ukazujete na neku pojavu u društvu, ali koji zahtevaju proveru.
- NAPOMENA: Komentari koji budu objavljeni predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, to jest nisu stavovi redakcije Telegrafa.
<% message.text %>
P
Popovicu oduzeti sva gradjanska pravs
Milan
Odrastao sam u Sandžaku i najviše sam se družio sa muslimanskom decom, iako sam u poseti nekom muslimanskom selu morao da se predstavljam kao Mustafa... Po povratku hodža sa hadžiluka svi muslimani su u džamijama dobili poruke iz Meke u hodžinoj interpretaciji. Sutradan ujutru sva deca su izbegavala da se igraju sa mnom. Prekosutra je bilo sve po starom. Muslimani su mi bili bolji prijatelji i komšije od Srba. Dolaze devedesete, stojim na trgu blizu sahat kule. Pored mene dva muslimana iz okoline Prijepolje pričaju o svojim vikend pohodima i klanju Srba po Podrinju : "Ubijali smo ih gde god smo ih zatekli". Stojim ukopan i nemoćan pred zlikovcima koji su vikendom išli u pokolje... Zlo je duboko ukorenjeno i nametnuto i postoji na obe strane ali taj lanac zla i osvete mora biti prekinut...
Nataša
Господине Сашо Поповићу, такви које Садик слави у својим песмама су ми на тај исти ужасни начин убили деду 1941. на кућном прагу у Петровцу, БиХ, и мој несрећни деда нажалост није једини. "Захваљујући" Вама и Вашој жељи за зарадом ја сада морам у сред Србије да на српској телевизији гледам и слушам оне који славе смрт невиних цивила. Србија је и моја земља, не само Ваша. Немате морално право да то радите и тако болно повређујете ни мене ни остале потомке на зверски начин побијених Срба у БиХ.