Dođe tren, kada iako si se čitav život plašio smrti, počinješ da je priželjkuješ... Isidora Bjelica napisala najtužniji status ikad

 ≫ 

Poštovani čitaoci,
Molimo vas da se pridržavate sledećih pravila za pisanje komentara:

  • Neophodno je navesti ime i e-mail adresu u poljima označenim zvezdicom, s tim da je zabranjeno ostavljanje lažnih podataka.
  • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.
  • Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.
  • Tekst komentara ograničen je na 1500 karaktera.
  • Nije dozvoljeno postavljanje linkova odnosno promovisanje drugih sajtova kroz komentare, te će takve poruke biti označene kao spam, poput niza komentara istovetne sadržine.
  • Komentari u kojima nam skrećete pažnju na propuste u tekstovima neće biti objavljeni, ali će biti prosleđeni urednicima, kao i oni u kojima nam ukazujete na neku pojavu u društvu, ali koji zahtevaju proveru.
  • NAPOMENA: Komentari koji budu objavljeni predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, to jest nisu stavovi redakcije Telegrafa.
Odgovor na komentar korisnika Djordje Spasic
Ime je obavezno
E-mail adresa je obavezna
E-mail adresa nije ispravna
*otkucano <%commentCount%> od ukupno <% maxCommentCount %> karaktera
Komentar je obavezan

<% message.text %>

Komentari

  • Branislava

    19. mart 2018 | 14:39

    Ne, postovana Isidora. Vi ste oličenje hrabrosti,snage,radosti,smeha. ..Ne gubite nadu jer...puno je nas koji Vas volimo i poštujemo i radujemo se svakoj lepoj vesti u vezi Vase borbe.Verujte u naše molitve.

  • Desanka Maksimović

    20. februar 2018 | 21:05

    evo sta je o tome napisala nasa najveca pesnikinja i nas najveci pesnik Ne boj se Ne boj se, to je kao da list padne pod granu, kao kad se noću izgubi poslednji šum, kao kad se s vrha gore pogleda na drugu stranu, kao kad za blagom mišlju odluta um. Ne boj se, to je kao kad se more najednom stiša i pokrije mutnim sjajem do u nedogled. Ne boj se, biće lako, kao što se lako spusti kiša, kao što pred suncem lako iščezne mesec bled. Ne boj se, biće to samo kao kad se u maglu tone, staze i izvori i svet se pomrači sav. Evo ti moje ruke, poslednje tanke spone, dokle se u pomrčinu ne bude otisnuo splav. Ne boj se, biće blago kao kad bela povesma poveju sa topola i legnu tlom kao cvet. Biće kao prelaz od jednog do drugog bola, ugledaćemo u jezeru rastužen sav oko sebe svet. Ne boj se, biće brzo kao kad se namakne zamka, uskovitlaće se samo oko nas prostor plav. Evo ti moje ruke, ona će biti slamka kojom je preko reke prebrodio iz bajke mrav. Nekada si, kao dete, koračao niz brvno, preko ponora sveg u tamnoj, vlažnoj česti, ne gledajući u dno pod sobom crno. Ne gledaj ni sad, ja ću te polako povesti. ----------------------------------------------

  • Vesna

    17. februar 2018 | 13:39

    Pokusavam da razumem I zelim iz dna duse sto manje patnje I tuge dragoj Isidori.Molim Boga da shvati koliki trag ostavlja u srcima nas koji ga imamo.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA