Sećanje na Iliju i Miliju Spasojevića: Lipovica kao stil i motiv

Braća Ilija i Milija Spasojević iz Meljaka ovekovečili su svoje ime u mravinjaku ljudi ovog sveta. Ostavili su našem rodu stotine onarođenih pesama i kola i stotine pevača i harmonikaša poniklih na tekovinama njihovog lipovičkog stila.

- Kad sam od oca dobio harmoniku, uputio sam se u Meljak kod majstora Ilije i Milije Spasojevića na Ibarskoj magistrali. Do čuvene braće se jako teško stizalo, budući da je polovinom prošlog veka mnogo mladih harmonikaša želelo da im baš oni budu učitelji. Ovojica su bili traženi harmonikaši koji su svirali sa tadašnjom elitom radio pevača - pričao je legendarni Aca Stepić, jedan od najboljih učenika Ilije i Milije Spasojevića.

Preporučujemo

- Na moju žalost, samo posle nekoliko meseci vežbanja, Milija sa svojom suprugom Nadom odlazi za Ameriku. Govorio je: "Bežim što dalje od Ibarske, kafana i napadnih rukovodilaca. Drugovi se podnapiju, a moja Nada i ja treba da dežuramo dok im ne bude lepo. Dosta mi je buđenja u sitne sate i ispunjavanja muzičkih želja drugovima rukovodiocima." Miliji se smučilo, taj nemir kojim je svirao izgleda da ga je oterao daleko, preko okeana. Meni je ostalo da vežbam kod Ilije, koji je bio mirnijeg temperamenta i načina sviranja, što je presudno oblikovalo i moj stil.

Ilija Ika Spasojević (1922 - 1998) je stariji od braće Spasojević, harmonikaš koji je bitno usmerio karijeru Ljubiše Pavkovića.

- Odrastao sam u blizini Ilije Spasojevića koji je živeo u istoj kući sa Bucom Jovanovićem. Kad mi je otac nabavio prvu ozbiljniju harmoniku, dolazio sam da vežbam u tu čuvenu kuću i da se družim sa Slobodanom Bobom Spasojevićem, Ilijinim sinom. Slušajući kako sviram, Ilija me preporučio Vlasti Jeliću, šefu orkestra u čuvenom "Parku" na Kalemegdanu. Tako sam zahvaljujući čika Iki na velika vrata ušao u kafanu a kasnije i na radio - pričao legendarni Pavke.

Polovinom prošlog veka Ilija i Milija Spasojević su bili veoma popularni. Svirali su uživo na Radio Beogradu, bez traka i magnetofona. Ova "dva seljaka iz Meljaka", kako su ih od milja zvali, znali su da uprte svoje harmonike i po snegu do kolena krenu od Meljaka do Radio Beograda kako bi stigli na emisiju koja kreće u šest ujutru! Ali, braću nije držalo mesto, pa ni sigurna plata na radiju.

Čak je i Carevac ponudio Iliji da postane član Narodnog orkestra, ali je to Ilija glatko odbio jer nije želeo da se odrekne živih nastupa pred publikom. Sviranje u narodnom orkestru u to vreme bilo je nespojivo sa radom u kafani.

- Moj otac je bio majstor za izvorno muziciranje. U kafani "Novi Beograd", koja se nalazila iznad Slavije, godinama je priređivao prave koncerte, pratio svu tu elitu radio pevača: Vuku Šeherović, Anđeliju Milić, Radmilu Dimić, Velinku Grgurević, Milutina Jevtića... Da bi izvornost događaja bila potpuna, Ilija je svirao u narodnoj nošnji. Ilija je svirao prvu harmoniku, Buca Jovanović je tercirao, a otmena publika je dolazila u kafanu kao u pozorište - priča za Muzičku apoteku Boban Spasojević, Ilijin sin.

- Svirao je Ilija i u "Lipovom ladu", "Grandu", "Imperijalu", "Londonu". U čuvenoj "Skadarliji" pratio je Silvanu, Tozovca, Cuneta, Divnu Kostić, Milu Matić. U restoranima Lipovičke šume odmarao je putnike namernike posle svih vratolomija na Ibarskoj magistrali.

Muzički i životni putevi Ilije i Milije su se razišli. Stariji Ilija se opredelio za komponovanje pesama ("Pastirica", "Kud se žuriš, hej živote", "Spavaj majko i ne čekaj sina", "Da li žališ što odlazim", "Poranila majka stara", "Kad procveta jasmin u proleće", "Da sam znao u tom času", "Ko će tebe da zameni", "Godina deseta", "Voz polazi, draga plače", "Rodi mi draga sina", "Dođi sine, majka zove", "Želela bih ćerku ili sina") a Milija se više pisvetio narodnim kolima.

Milija Spasojević (1925 - 1980) je bio potpuno drugačiji. Svirao je temperamentno, na tehnički veoma zavidnom nivou. Razgaljivao je i kolege i publiku, pokazao se kao pravi virtuoz nedostižne tehnike. Bio je uzor generacijama mlađih harmonikaša koji su voleli taj napadački stil.

Komponovao je i kola ("Lipovičko", "Meljačko", "Urnebes", "Orijent", "Baćevačko", "Užičko") i pesme ("S one strane Lipovice", "Moj konjiću, laki, lagani", "Probija se kolovođa", "Kad zasvira harmonika", "Šumadijo, šumovita", "Vetar duva Dunavom i Savom").

Milija je bio čovek neobuzdanog temperamenta. Upadao je u razne životne virove, umro je mlad, u pedeset petoj godini. Sahranjen je u rodnom Meljaku, ispraćen počastima desetina harmonikaša.

Svakog jula u Barajevu održava se manifestacija u čast Buce, Radoja, Ilije i Milije, rodonačelnika lipovičkog stila.

(Goran Milošević)