Jozo Penava, čovek od sevdaha i tambure: Sećanje na najvećeg pesnika i kompozitora sevdalinki

"Sjetuje me majka

Preporučujemo

i brine se za me,

gde providiš sinko

i noći i dane.

Do juče si s djecom

bosonog trčao

i zeleno voće

po baščama krao.

Oprosti mi majko

što ne pitam više

da li ljepše zumbul

od ruža miriše.

U našem sokaku

ima jedna mala,

slađi joj je miris

od ranog behara.

Oči su joj plave

k'o cvijet iz rose,

a niz bujne grudi

raščešljala kose.

Kada bih je majko

zaprositi smio,

ni soko iz gore

srećniji ne bi bio.

Svaki dan se smije

kad prođe mimo me,

ne znam ni čija je,

a crkoh za njome."

(Jozo Penava)

Da je napisao samo ovu pesmu, Jozo Penava bi ovekovečio svoje ime u mravinjaku ljudi ovog sveta. A takve su skoro sve Jozine pesme - gospodske i sevdalijske, mera otmenog ukusa.

- I ja i moje kolege iz generacije mnogo dugujrmo Jozi Penavi. Dugujemo mu ne samo za naše karijere, nego i za prve muzičke korake i selektiranje u krug izabranih pevača dostojnih njegovih pesama.

- Snimio sam 20-ak Jozinih pesama, a jedna od prvih je "Sjetuje me majka". Ta pesma me podigla kao pevča još dok nisam bio ni momak, eto recimo momčić - sećao se svog majstora slavni Safet Isović.

Jozo Penava je iskonski Bosanac i sevdalija. Rođen je 26. maja 1909. u Paležu kod Kiseljaka.

- Deda je propevao još kao dete u svom rodnom selu. Pevao je i kod kuće, i kad je trčkarao kroz selo, i kad se igrao sa vršnjacima, i u samostanu. A onda je od jednog rođaka dobio tamburicu od koje se nije odvajao - pričala je za TV Sarajevo Jozina unuka Vihorka Rubić.

- U Sarajevu je izučio pekarski zanat, ali ga ubrzo napušta zbog ranog ustajanja. Služeći vojsku u Somboru, pevao je i svirao oficirima i tako se izvlačio sa straže i požarstva. Posle vojske formirao je svoj orkestar i svirao po sijelima i teferičima.

1947. godine postaje član, a 1953. i šef Narodnog orkestra RTV Sarajevo. Kao jedan od osnivača orkestra i najvećih muzičkih autoriteta, godinama je vodio Tamburaški orkestar. Okupljao je talentovane i uglavnom muzički nepismene soliste, podizao ih i opismenjavao kao korepetitor i pedagog.

Ono što je Carevac bio na Radio Beogradu, to je Jozo bio na Radio Sarajevu - znalac od autoriteta i harizme. U Jozinom medonosnom jatu ponikli su i Zaim Imamović, Safet Isović, Beba Selimović, Meho Puzić, Zehra Deović, Zora Dubljević i desetine autentičnih tumača sevdaha.

- Svakog pevača je znao u dušu, tačno je znao šta ko i koliko može. Imao je svoje kriterijume, veoma pažljivo je birao pesme i pevače - pričala je diva sevdaha Beba Selimović.

Opevao je Bosnu najlepše na svetu. Tokom višedecenijskog stvaralaštva snimio je oko trista pesama u duhu i ruhu bosanskog sevdaha, a opet sa izrazitim autorskim pečatom. Skoro svaku pesmu potpisuje kao kompletan autor, pisac i melodije i stihova (samo nekoliko pesama je napisao na melodije Zaima Imamovića).

Jozo je izraziti poeta, lirska duša koja nikad nije otišla u patetiku i kukumavčenje o izgubljenoj ljubavi. I Jozini sentiši odišu nekom vedrinom i optimizmom, tom vrcavošću duha koja poznaje našeg čoveka. Napisao je i komponovao desetine pesama koje su stekle status izvornih: "Gledala sam sa prozora", "Cvati ružo moja", "Sjetuje me majka", "Bere cura plavi jorgovan", "Mene moja zaklinjla majka", "Mene moja majka gleda sa čardaka", "Sarajčice hajdemo", "Ljubav je devojački san", "O, kako mi suze liju", "Pokraj kuće male", "Ja prošetah čaršijom", "Jesen ide jabuke i kruške zriju", "Na teferič pošla nana", "Da sam sjajna mesečina", "Ja sam lovac od imena", "Dobio sam tri poljupca", "Sa jablana crven listić pao", "Bosno moja poharana", "Kćero moja, kćerkice", "Kaži Namko otkud si", "Daj, daj, Daliborko", "Po mojoj bašti zumbuli cvetaju", "Odakle se ćerko čuju pesme divne", "Moj dragane, sunce za oblakom", "Sarajevo, behara ti tvoga", "Na mezaru majka plače", "Zelen orah", "Haj, jedva čekam da se mrak navuče", "Dilber dika", "Tamburice, moja diko", "Čiča od Modriče", "Sjajan mjesec na Trebević sjeo", "Oj, Igmane", "Oj, Mostaru", "Dobar dan, Smiljo, veziljo", "Ismihana, dušo moja"...

- Kada sam kao čelnik Jugodiska snimao album sa Safetom Isovićećem i biserima sevdaha, prvi put sam saznao šta je sve Jozo napisao. Safet me tada i upoznao sa Jozom, sa oduševljenjem mi je dao nekoliko pesama. Nažalost, Jozo nas je ubrzo napustio, a ja sam otišao za Ameriku. Ostaje večni žal što ovog dragog čoveka i velikog stvaraoca nisam upoznao ranije - pričao je Novica Negovanović u Muzičkoj apoteci.

Celog života je pevao o Bosni i njenom sevdahu. Opevao je Bosnine šehere i sijela, planine i bistra vrela, njene behare i pohare.

- Ako treba nešto da kažem pa da zaćutim, makar mi poslednje bilo, to bi bili baš ovi stihovi Joza Penave - kaže srpski sevdalija Jovan Mihaljica.

"Da je sevdah rujno vino,

ja se ne bih treznio.

Danju, noću sve bih pio

i opet bih rahat bio.

Ali pusti sevdah vara,

srcu rane stvara.

Čudo mi je

kako puklo nije."

Jozo Penava je preminuo 17. januara 1987. godine u Sarajevu.

(Goran Milošević)