Dve godine od smrti Miše Markovića, hitmejkera sa najmanje promašaja: Najteže je biti originalan a jednostavan

Ovo je prvi od stotinak narodnjačkih hitova Miše Markovića. Pesmom "Šta će mi šalvare" iz 1981. godine Miša Marković se prešaltao iz rokera u folkera, iz pevača zabavne muzike u kompozitora narodne muzike.

"Šta će mi šalvare,

Preporučujemo

šta će mi daire,

nemam ni šalvare,

nemam ni daire,

nemam ni crne kose

i duge noge bose.

To što može srce moje,

ma to može retko koje.

To što može grlo moje,

ma to može retko koje.

To što može telo moje,

ma to može retko koje."

(Miša Marković)

- Rođen sam u Beogradu, odrastao sam uz gitaru i "Bitlse". Već sa jedanaest godina imao sam stotinak napisanih pesama, mojih pesama. Priključio sam se grupi "Mladi lavovi", pevao, komponovao, skidao hitove sa San Rema i Radio Luksemburga. Od početka 70-ih počeo sam da pevam i snimam zabavnu muziku - pričao je Miša Marković (1949 - 2020) u Muzičkoj apoteci.

- Pitao sam se kako je moguće da su sve te rok pesme tako melodične i da imaju neku nit u melodijskoj liniji sa našim folklorom. Brzo sam shvatio da svi folklori imaju izraženu melodiju, da su i pesme Boba Dilana bazirane na folkloru, na kantri muzici.

I zaista, u zabavnim hitovima Miše Markovića iz 70-ih ("Ti nisi moje sunce", "Zašto živiš sama", "Fešta", "Muzika ostaje", "Šta je s tobom", "Ja te zovem") ima mnogo više narodnih motiva nego u današnjem modernom folku.

- Počeo sam da snimam u vreme kada je jugoslovensku scenu zapljusnuo talas stranih motiva i prepeva meksikanskih, španskih, grčkih pesama. Hrvatski pevači i kompozitori koristili su uglavnom italijanske motve. Ja sam bio u novom talasu srpskih pevača zabavne muzike (Radmila Mikić, Zlatko Golubović, Dragan Antić, Vanja Stojković), medijski veoma skrajnutih. Primera radi, na "Beogradskom proleću" nastupa deset pevača iz Srbije, a dvadeset iz Hrvatske. Na "Zagrebačkom" i "Splitskom" festivalu nastupa trideset pevača, nijedan iz Srbije, sem Mikija Jevremovića koji je pristajao da peva na ijekavskom i ikavskom.

- Moja zabavnjačka karijera nikad nije bila medijski propraćena. I pored toga, publika me obožavala, milicija me sprovodila do bine i čuvala od naleta obožavateljki. I posle 12 godina zabavnjačke karijere i tridesetak snimljenih zlatnih i srebrnih ploča, odlučujem da više ne pevam. Primetio sam da kao buntovnik ne mogu da prođem sa pesmama baziranim na srpskom folkloru i da sve te pesme koje ključaju u meni treba da podelim na razna mesta i razne izvođače.

Tako je početkom 80-ih narodna muzika dobila autentičnog stvaraoca, kompozitora i tekstopisca, hitmejkera sa najmanje promašaja. Svaka druga Mišina pesma je veliki hit: "Jutro je", "Zovem te zovem" (Nada Topčagić), "Srce je moje violina" (Lepa Lukić), "Recite mu da ga volim" (Lepa Brena), "Ej, Branka", "Svirajte mi tiho, tiše" (Toma), "Pamtim još" (Hanka), "Šta će mi šalvare" (Vera Ivković), "Šta će meni vino" (Zoran Kalezić), "Koliba kraj puta" (Goca Lazarević), "Tecite, suze tecite" (Radiša Urošević), "Kunem ti se životom", "Eh, da je istina" (Vesna Zmijanac), "Evo zora je", "Evo već je Božić" (Zorica Brunclik), "Zumbuli cvatu", "Otrove moj" (Zorica Marković), "Ja ne znam gde je ona", "Mi Bosanci delije", "U nešto se udarati mora" (Meho Puzić), "Oj, Srbijo, lepotice" (Gedža), "Sve ti praštam" (Marinko Rokvić)...

- "Šta će mi šalvare" iz 1981. godine je moj prvi narodnjački hit. Vera Ivković je do tada snimala šumadijske i vojvođanske pesme, ali bez velikog hita. Vera je vrhunska pevačica, jedna od naših najboljih svih vremena. Jedva sam je ubedio da snimi "Šalvare", žena prosto nije osetila i razumela pesmu. "Šalvare" su avangarda za to vreme, a ta pesma je moderna i danas.

Mišine pesme odišu urbanim šmekom, nekim poletom i optimizmom, pamtljivim refrenom, sa dosta gitare i malo harmonike.

- Najteže je napraviti nešto što je originalno a jednostavno. I "Jutro je" je moderna a jednostavna pesma bazirana na srpskom folkloru. Čovek koji ume nešto da kaže učiniće to sa malo reči, tonova i akorda. Lepota je u jednostavnosti izraza - to sam naučio od mog profesora dizajna.

- I pored stotinak hitova, ovi "grandiozni" me proglasiše za "demode" kompozitora. A ja pitam sve te "in" i "kul" kompozitore: kako je moguće da su moje pesme od pre četrdeset godina slušanije od njihovih toliko reklamiranih pesama? Kako je moguće da "Jutro je", "Srce je moje violina", "Ej, Branka", "Lažu da vreme leči sve" budu pevanije od svih njihovih pesama? Kome je u interesu da budu skrajnuti Dragan Aleksandrić, Zahar, Miša?

- Danas kažu kriv je kompjuter što su instrumenti isterani iz studija, a vrhunski autori proterani iz nove produkcije. Pa, nije kriv Nobel što je izmislio dinamit nego čovek koji ga zloupotrebljava.

(Telegraf.rs)