Radojkin sevdah: 20 godina od smrti legendarne harmonikašice

Reklo bi se, onako na prvu, i ovo je samo jedna u nizu starih bosanskih sevdalinki iz Safetovog opusa. Ipak, i sevdalije i karasevdalije su zatečene - pesmu "Ne vjeruj joj jarane" komponovala je Radojka Živković (1923 - 2002). Na istom tom Safetovom singlu iz 1978. godine našla se i Radojkina pesma "svuda se sunce rađa, lijepa svaka je zemlja, kao što je Bosna moja na svijetu ljepše nema" koja zvuči kao narodnjačka himna Bosne.

"Izgubiću jarana, izgubiću druga,

ljubavna ga mori teška tuga.

Lažima ga truju usne jedne žene,

načisto će s pameti da skrene.

Ne vjeruj joj jarane, ne vjeruj joj rode,

ona će te prevesti žedna preko vode,

nek' te ova gorka istina ne vređa,

osjetićeš kad ti bude okrenula leđa.

Znam da ti u duši nije druže lako,

i drugi su ludovali tako.

Kada jednom mine ta varljiva bajka,

sve ćeš znati žalosna ti majka.

Magle zaborava sve će jednom skriti,

ljubav lažnu zamjeniće tuga.

Sjetićeš se tada, al' će kasno biti,

sjetićeš se riječi tvoga druga."

(Radojka Živković - Branko Milošević)

- Imao sam grdnih problema da ubedim moje Sarajlije da je da su sve to Radojkine pesme. Kad sam počinjao karijeru, Radojka je već bila na vrhuncu. Svojom umilnom svirkom ukrasila je i antologijsku pesmu Radeta Jovanovića "Jablani se povijaju" sa kojom sam pobedio na "Ilidži" 1964. godine - govorio je Safet Isović.

- Sredinom 60-ih snimio Radojka mi je komponovala i pesmu "Đul Halima" (poznatija po naslovu "Molila se žuta dunja") koja neodoljivo podseća na naše bosanske sevdalinke iz devetnaestog veka.

"Oči moje kletvom bih vas kleo", jedna od najpevanijih pesma iz Safetovog opusa, takođe je kompozicija Radojke Živković na briljantne stihove Safeta Kafedžića. Safet je pesmu presnimio 1986. godine uz ansambl Omera Pobrića, modernizovao u odnosu na originalni verziju Nedžada Salkovića i približio nekim novim klincima.

Radojka je Safetovoj snazi dodala i malo romantike. Tako su još pre pola veka spojeni sevdah i Šumadija, Sarajevo i Globoder. Doduše, Radojka je zavolela sevdah još u periodu između dva svetska rata, kao devojčurak od četrnaest leta, svirajući po sarajevskim kafanama. Legendarni Iemet Alajbegović Šerbo pričao je da je upravo Radojkino sviranje (i pevanje!) odobrovoljilo njegovog oca da mu dozvoli da uči harmoniku.

- Radojkini nastupi u hotelu "Topola" na Ilidži bejahu zapaženi i bogato nagrađeni: begovi su je kitili zlatnim dukatima, a njihove supruge svilenim maramama - govorio je Šerbo.

Radojkina harmonika obeležila je karijeru Nedžada Salkovića. Nedžad je pevao baš onako kako je Radojka svirala - umilno, pitko, odmereno, sa merom i merakom. Uz Radojku i Nedzada sve je potaman, ničeg suvišnog. Snimili su pedesetak pesma, što izvornih što Radojkinih komponovanih u sevdalijskom ruhu: "Kolika je Jahorina planina", "Od kako je Banjaluka postala", "Evo ovu rumen ružu", "Srdo moja", "Kad ja pođoh na Bembašu", "Snijeg pade drumi zapadoše", "Put putuje Latif-aga", "Čudila se aman ja", "Bol boluje mlado momče", "S one strane Plive", "Sećaš li se kad si lane", "Kona na bunaru", "Smeđe su joj kose po plećima pale", "Sretan i bez nje", "Voljeni grade moj", "Kujundžija besedio", "Voljeni grade moj", "Bela zima proleću inati", "Gde sam poš'o, gde sam zaš'o"...

- Pored toga što sam godinama bio vodeći pevač u Radojkinoj ekipi, bio sam tretiran kao njen treći sin. Kad god dođem u Beograd, pre svega drugog, obiđem grobove Radojke i Tineta. Žao mi je što ti velikani nisu ispoštovani na pravi način od države Srbije. I umetnici mnogo manjeg kalibra dobili su u kojekakve aleje, ulice, spomenike. Radojka i Tine su muzičke ikone bivše Juge - primećuje legendarni Nedžad Salković.

- Iz poštovanja prema Radojki, posle svih ovih ratnih užasa, presnimio sam i njenu pesmu "Nek' sećanju nema traga". Osetio sam obavezu da je snimim u njenom aranžmanu, pozvao sam je telefonom, pustio da je odsluša. Samo sam čuo njen jecaj i reči koje mi i danas zvone: "Nedžade, oduvek si bio onaj pravi."

I Nedeljko Bilkić je snimio tridesetak sevdalijskih pesama uz harmoniku i muzičku režiju Radojke Živković: "Krčma u planini", "Ne pitaj me stara majko", "Ja mlad pijem noći", "Ilidžanko, Bosanko", "Stani, sudbino, stani", "Je l' ti žao što se rastajemo", "Kradem ti se u večeri", "Aj, vino piju dva mila jarana", "Aj, ima l' jada k'o kad akšam pada", "Aj, od kako sam sevdah svez'o", "Oj, djevojko pod brdom", "Ide Jovo potokom", "Platno bijeli Sarajka djevojka", "Lijepi li su mostarski dućani", "Sinoć dođe tuđe momče"...

- I moj prvi hit i moju prvu pobedu na "Ilidži 1965" sa pesmom Radeta Jovanovića "Ne pitaj me stara majko" obeležila je Radojka. Odsvirala je taj foršpil, unela puno svoje duše, pa mnogi misle da je to njena pesma - ističe Neđo Bilkić.

- Radojkino sviranje je naizgled prosto, a opet neuhvatljivo i neponovljivo. Radojka je odsvirala i prvu verziju moje lične karte "Krčma u planini", udahnula joj život i večnost. Posle turneje svratili smo da se dobro narakijamo, operski pevač Miroslav Čonkić je za pet minuta napisao tekst, opčinjen lepotom krčmarice Mare. Meni je brzo izletela melodija, Radojka je to odsvirala u studiju, a pesma je prihvaćena kao narodna.

I Goca Stojićević je snimila desetine pesama uz Radojkine melodije i aranžmane: "Zapevajte svati", "Stari bunar", "Dobro jutro Šumadijo", "Pustila sam da me miluje po kosi", "Nazdravimo prijatelji", "Ljubi, ljubi, zlato moje"...

- Čula sam komentare čak i od mojih dobrih prijateljica i koleginica: "Presnimi te pesme koje si snimala da Radojkom, mnogo je mlaka i monotona." Naravno, nema šanse da me ubede u tako nešto, neću da kvarim Radojkin milopoj na harmonici. Ko će danas da ponovi Radojku?

- Sa Radojkom sam snimila možda i najtužniju svadbarsku pesmu "Zapevajte svati". Pevala sam je na početku mnogih svadbi, po svom izboru, retko kad po narudžbini. Mnogo volim tu pesmu, potpuno drugačiju od ostalih namenskih pesama, iako mi je donela više suza nego para - ističe Goca Stojićević.

Radojka Živković je preminula pre 20 godina, 14. avgusta 2002.

(Goran Milošević)