Bio je uzor i čobanima i akademskim muzičarima: Sećanje na oca srpske frule Savu Jeremića

Vekovima je frula smatrana neobaveznim seljačkim instrumentom za razbibrigu čobana, a prvi frulaši na javnoj sceni kvaziumetnicima i naivcima. A onda se pojavio Sava Jeremić sa svojom okovanom frulom. Opčinio je i surovog Carevca i umilnu Radojku, a potom i ceo narodnajčki svet.

Preporučujemo

Slušajući Savu Jeremića na radiju, mnogi su zavoleli i zasvirali frulu. Tihomir Paunović je na fruli vodio orkestar, a Bora Dugić je dogurao do Sidnejske opere i svemira. I Stanimir Jeremić, Savin sin, je slušao svog oca, ali nikad nije zasvirao frulu. Završio je pravni fakultet, postao ugledan advokat, specijalista za radne sporove protiv bahatih poslodavaca i dobar harmonikaš. U radio izdanju Muzičke apoteke ispričao je malo poznate detalje iz života svog slavnog oca.

- Ja sam treći i najmlađi sin Save Jeremića. Bio sam mezimče i dobar đak. Slušao sam oca, zavoleo muziku, znao sam svaku pesmu da istaktiram kao dobošar u vojnom orkestru - pričao je Stanimir Jeremić.

- Moj otac je prve koncerte priređivao kod ovaca u našem rodnom Poslonu kod Ražnja, a kasnije i za ukućane i komšiluk. Čim se malo pročuo, voleo je da se uparadi u narodnu nošnju - frula u jedan džep a čokanj rakije u drugi džep.

Sava Jeremić (1904 - 1989) je za života ušao u legendu. Od malog komada drveta napravio je svetski unukat - okovanu frulu.

- Moj otac na se radiju pojavio 1936, a već 1941. otišao u rat kao trećepozivac, izvučen i regrutovan pravo iz emisije. Ubrzo, po propasti Jugoslavije biva zarobljen. Bežeći od Nemaca, padajući i ustajući po vrletima, razbucao je svoju frulu. Sa šatorskog krila skidao je dugmad i pravio prstenove da bi povezao delove od instrumenta. Sava je, u stvari, polomljenu frulu stegao i oblepio. Tako je nastala čuvena okovana frula.

- Sava nije hteo da menja frulu, verovao je u neponovljiv zvuk svog instrumenta, napravljenog od drveta starog sto godina. S tom frulom i kolom "Paraćinka" osvojio je prvo mesto na Međunarodnom festivalu folklora 6. jula 1953. u Langolenu, predgrađu Londona.

Naslušao se Stanimir priča o detinjstvu svog slavnog oca, o čudu od deteta koje uveseljava narod po vašarima.

- Savini roditelji, majka Zlata i otac Živan, vodali su ga po vašarima. Odsvira kolo, dobije bakšiš, a neko mu pokloni i novu frulu. Vraćao se sa vašara i sa nekoliko novih frula.

- Kad je imao deset godina, dobijao je dukat od kmeta da odsvira kolo na seoskoj slavi. Primetio je to sreski načelnik pa mu odredi vodiča da ga odvede u Radio Beograd. Tako je 1936. došao i do Carevca. Audiciju je položio svirajući "Tipografsko" i "Umetničko" kolo. Istog tog dana kad je položio audiciju, bez ikakve vežbe, prvi put je zasvirao na radiju. I tako sve do penzije 1958.

Sava Jeremić je jedan od prvih instrumentalista koji je počeo da snima gramofonske ploče sa svojim autorskim kolima. U periodu između dva svetska rata snimao je ploče na 78 obrtaja, "kamene ploče", a potom i desetak singlova i jedan album sa desetinama onarođenih kola: "Paraćinka", "Kolo iz Srbije", "Grahovsko", "Ražanjsko", "Aleksinačko", "Leskovačka šetnja", "Radničko", "Biserka", "Radino", "Stanino"...

Jugoton je 1974. godine objavio raritetan album sa desetak kola u izvođenju oca i sina, Save Jeremića na fruli i Stanimira Jeremića na harmonici uz pratnju ansambla Dragana Aleksandrića.

- Sava je najviše nastupao i snimao sa ansamblom Radojke i Tineta Živkovića. Kad sam prvi put upoznao Radojku i čuo njenu svirku, zatražio sam od oca da mi kupi harmoniku. Sava nije hteo ni da čuje, plašio se da ne popustim u školi. Srećom, Toša Elezović (naš kućni prijatelj i Titov llični harmonikaš) mi pokloni harmoniku, a kod Mije Krnjevca sam usavršio prstored.

- Formirali smo orkestar i ekipu pevača u kombinaciji zvezda i radio pevača (Lepa Lukić, Radmila Dimić, Nikola Badev, Veselinka Ivančević). Prateći takve asove, imao sam dobar džeparac i stimulaciju da završiiim fakultet.

Stanimir Jeremić, za prijatelje Tiče, svirao je harmoniku na pristojnom nivou, dovoljnom za sigurne nastupe i bezbrižne penzionerske dane.

- Ja ne sviram instrument koji je proslavio moj otac. Toliko sam se naslušao frule, a nikad je nisam zasvirao. Kasniji frulaši uzeli su preciznu meru Savine frule kako bi postigli boju i kapacitet tona. Zanimljivo je da Sava nije imao učenike. Mada, i da je hteo da ima učenike, teško da bi umeo da pokaže kako svira.

- Ni meni nije mogao da objasni kako svira. Svirao je, valjda, čistom intiucijom. Izgleda da je tim nejednakim poklapanjem rupa i presecanjem vazdušne struje pronalazio tonove.

Sava Jeremić je preminuo pre 33 godine, 21. aprila 1989. U čast slavnog frulaša u Ražnju se održavaju "Dani Save Jeremića".

(Goran Milošević)