Da li je vranjanski karasevdah jači i od bosanskog: Od Mitketa i Koštane do Usnije, Vasilije, Goce, Staniše

"Šano dušo, šano mori,

otvori mi vrata,

Preporučujemo

ja ti nosim, džanum Šano,

đerdan od dukata.

Of, lele, lele,

poginoh za tebe,

izgore mi srce moje

Šano za tebe.

Tvoje lice belo, Šano,

sneg je sa planina,

tvoje čelo, gidi Šano,

kako mesečina.

Ona usta tvoja, Šano,

kako rujna zora,

ono oko, dušo moja,

mene me izgore."

(narodna)

Rade Šerbedžija je primetio da su likovi Bore Stankovića vatreniji i od Šekspirovih. A tek pesme iz "Koštane"...

Borino Vranje na granici vekova i carstava, Istoka i Zapada, bogatstva i sirotinje, ta mešavina krvi i mentaliteta Srba, Turaka, Cigana, Bugara, Grka, Cincara, Arnauta, iznedrili su sevdah crnji i od bosanskog.

Kada su legendarnog sevdaliju i dugogodišnjeg šefa Narodnog orkestra RTV Sarajevo Ismeta Alajebegovića Šerbu upitali ima li išta jače od bosanskog sevdaha, odgovorio je - ima, vranjanski karasevdah.

U Carevčevo doba samo su elitni radio pevači i prvaci glume snimali te vranjanske "rasteguše". Carevčevim odlaskom pukla je brana, pali su kriterijumi i na radiju i u diskografiji. Pesme iz "Koštane" snimali su veterani i početnici, dostojni i nedostojni, znani i neznani.

Goca Lazarević je na svom prvom albumu iz 1975. za produkciju "Studio B" snimila 12 numera iz "Koštane" uz monolog Ljube Tadića: "Šano dušo", "Otvori mi belo Lenče", "Ruse kose", "Da znaeš mori mome", "Stojanke bela Vranjanke", "Keremejli", "Zašto Sike", "Jovane sine", "Što si Leno na golemo", "Kraj Vardara", "Džanum nasred sela", "Čoček".

Iste ove pesme Goca Lazarević je snimila tri godine kasnije i na svom drugom albumu za Jugoton, povodom sto godina od rođenja Bore Stankovića. Gocin glas se prosti utopio u "Koštanu". Ima u Gocinom glasu nešto meko i toplo, iskreno i bolno, baš kao u liku tragične Borine Cigančice.

- Zavolela sam još u "Loli" gradske pesme i romanse, naročito vranjanski melos. Volela sam te lepe i široke pesme, sa tim pesmama sam postala solista radija, članica "Đerdana", debitant na "Beogradskom saboru". Doživela sam da mi jedan Ljuba Tadić učestvuje na prvom albumu. Od tih pesama se ne živi, ali za te pesme se živi - kaže Goca Lazarević.

Povodom sto godina od rođenja prvog pera Vranja, PGPRTB je 1978. objavio dupli album "Sećanje na Boru Stankovića". Usnija Redžepova i Staniša Stošić snimili su pesme ("Dude, belo Dude", "Zemi me, zemi", "Ruse kose", "Triput ti čuknav", "Stojanke, bela Vranjanke", "Petlovi poev", "Šano dušo", "Tuži goro"), a Raša Plaović, Jovan Milićević i Vera Čukić monologe iz "Koštane" i "Nečiste krvi. Raša Plaović je tom prilikom rekao da je Usnija Redžepova najautentičnija "Koštana" koju je gledao.

- Izgleda da sam kao stvorena za "Koštanu". U meni ključa i romska i turska krv, trebala mi je samo bina pa da eksplodiram, na opšte zaprepašćenje i mojih bližnjih i mojih koleginica - pričala je Usnija u Muzičkoj apoteci.

- Ni sama ne znam koliko sam puta igrala "Koštanu". Još manje mogu da objasnim kako sam pobedila moju urođenu stidljivost. Na bini sam bila vatra, a posle nastupa vraćala sam se u svoj oklop.

Pesme iz "Koštane" maestralno je donosila i jedna Kragujevčanka, maestralna Vasilija Radojčić. A šat tek reći za Stanišu Stošića i Čedu Markovića, iskonske Vranjance i u životu i u pesmi.

(Goran Milošević)