Četvrt veka od smrti Žarka Pavlovića Valjevca: Sećanje na estradnog maga i zavodnika (PLEJLISTA)

"Brinula me seda kosa, a sad vidim kol'ko vredim,

čujem kako žene šapću sviđa mi se onaj sedi.

Preporučujemo

Kad kosa osedi čovek više vredi,

kad je sneg na krovu vatra je u kući,

zato mala samo ljubi ništa ne šapući.

Što mi draga svakog jutra sede kose prebrojavaš,

kažeš da sam ostario, nemoj da se zavaravaš.

Ne igraj se s kosom sedom, draga moja to je moda,

svaka cura sada želi sedu kosu da isproba."

(Žarko Pavlović Valjevac - Dragan Cvetković)

Ovo je jedna od najonarođenijih pesama Žarka Pavlovića Valjevca (1941 - 1998), legendarnog kompozitora i zavodnika, tvorca mnogih hitova, estradnog tate mnogih zvezda.

- Jedva sam snimio "Kad kosa osedi čovek više vredi". Snimio sam je u godinama kada nisam brinuo o kosama sedim i kad sam se osećao nekako neprijatno kad je pevam. Kad je danas zapevam, srce mi puno,, duša se razdraga, osećam se nekako mlađe.

- Kad god je zapevam setim se i Žareta, pa poželim da mu se odužim nekom manifestacijom koja bi nosila njegovo ime - kaže Dragiša Simić, Žarkov pevač, čuveni zdravičar i organizator narodnih svetkovina.

Žarko Pavlović, umetničko ime "Valjevac", za prijatelje "tata Žare", spada u klasike narodne muzike. Rođen je 1941. godine u Miličinici kod Valjeva, od oca Leke i majke Borke. Od oca je nasledio harmoniku i ljubav prema narodnoj muzici. Sa bratom Životom postaje atrakcija na prelima i igrankama u valjevskom kraju.

Usledio je i nastup na Prvoj harmonici u Sokobanji 1969. Žarko i Života osvajaju nagradu kao duet harmonika i ubrzo formiraju svoj ansambl.

- Kakva je to postava bila: Antuš Gabrić i "Lovac" harmonike, Miša Blam bas, Velja Kokoarić frula, Dragoljub bubnjar. Žarko je godinama imao najjaču ritam sekciju, imao je i vrhunske menadžerske sposobnosti. Znao je da proda i pesmu i anasambl - kaže Milan Simić, jedan od udarnih Žarkovih pevača.

Žarko je jedan od prvih šefova ansambla koji je izgradio i modno-scensku prepoznatljivost svoje postave.

- Plenili smo kariranim sakoima ili belim sakoima sa kariranim reverima. Kad je Žarko izgubio kosu, počeo je da nosi cilindar. Promovisao je i beli šal, pre Ćire Blaževića - ističe Žarkov pevač i prijatelj Nikola Urošević Gedža.

- Bio sam u prvoj postavi Žaretovih pevača. Komponovao mi je i jednu pesmu i marijači fazonu "Ko da je vreme stalo". Naši lokalni valjevski harmonikaši počeše da mu prebacuju kako se udaljava od harmonike, pa zatražiše da im malo oplete po ćirilici. Žarko je imao spreman odgovor: "Kako vas bre nije sramota da tako nešto zatražite od mene. Gde ste videli da se Nikola Tesla penjao na bandere".

Snimio je Žarko i nekoliko ploča sa narodnim kolima. Žarkova kola odišu izvornošću, Žarkova kola kao da pevaju i slikaju valjevske krajolike i vodenice. I u svojim kasnijim pesmama koristio je teme iz svojih kola: "Žarkovo", "Natašin vez", "Valjevka", "Čivija", "Rađevka", "Miličinsko", "Milanovo"...

Žarkove kompozitorske vijuge eksplodirale su 70-ih i 80-ih godina prošlog veka, u doba najveće produkcije lepe novokomponovane narodne muzike. Maštovitim melodijama i foršpilima opevao je lepote Srbije, rođendane, svadbe, ispraćaje i ljubavne jade.

Komponovao je stotine večitih i potencijalnih hitova: "Da volim drugu ne mogu", "Takav je život boema", "Kako da dođem na svadbu tvoju" (Marinko Rokvić), "Samo sam jednom volela", "Dođi u topli dom", "Kad imam pravo na bol", "Tužna majka" (Vida Pavlović), "Đevere čuvaj mladu", "Šumadinka mila rodila mi sina" (Ljubo Đurović), "Kad se smiješ mila kćeri" (Nedžad Salković), "Kad kosa osedi" (Slobodan Mulina), "Oj Srbijo rodila te majka", "Zanela me jedna plavuša", "Piši šta je pila žena plava" (Era), "Da li si još uvek lepa" (Ljuba Aličić), "Da te ne volim" (Zorica Marković), "Ti si sve što želim", "Poslednja suza" (Bora Drljača), "Neka stari ko voleti ne zna" (Sneki), "K'o da je vreme stalo" (Gedža), "Pokoln za rođendan" (Sneža Đurišić), "Da je meni da te vidim", "Ako ima pravde", "I čemer i suze ti imaj u vidu" (Slađana Košutić), "Prijatelja nema", "Čitav život popiću", "Devojčice digi, digi, daj" (Pera Grubić), "Curica mi na opanak stala", "Lutam kao ptica", "Sve od šale do rastanka dođe" (Dragiša Simić), "Jorgovan miriše", "Umoran se vraćam", "Zaigraj, zapevaj" (Milan Simić), "Hajde majko, ti povedi kolo", "Jedna stara vodenica" (Milijan Rafajlović), "Širi ruke dragi sine" (Meho Hrštić)...

Komponovao je za pevače iz svih krajeva Juge, izdavao pesme za najveće diskografske kuće, a krajem osamdesetih formirao je i svoju produkciju "Beogradton".

1975. ostvario je redak diskografski podvig. U jednom danu snimio je pet ploča: Pera Grubić "Devojčice digi, digi, daj", Dragiša Simić "Curica mi na opanak stala", Milan Simić "Jorgovan miriše", Toma Zdravković "Dođi devojčice" i singlicu sa svojim narodnim kolima. Za tri meseca prodao je pola miliona ploča.

Više od muzike voleo je žene. I kad je batalio harmoniku i muziku, nije se odrekao ženskih čari. Podigao je mnoge pevačice, a Slađanu Košutić je voleo fatalno i do kraja. Žene su mu ulepšale i skratile vek. Poživeo je 57. godina. Preminuo je 10. aprila 1998.

(Goran Milošević)