Jozo Penava - pekar, tamburaš i najplodniji kompozitor sevdaha: Da je sevdah rujno vino, ja se ne bih treznio

"Sjetuje me majka i brine se za me, gdje provodiš sinko i noći i dane.

Preporučujemo

Do juče si s djecom bosonog trčao i zeleno voće po baščama krao.

Oprosti mi majko što ne pitam više da li ljepše zumbul od ruža miriše.

U našem sokaku ima jedna mala, slađi joj je miris od ranog behara.

Oči su joj plave k'o cvijet iz rose, a niz bujne grudi raščešljala kose.

Kad bih je majko zaprositi smio, ni soko iz gore srećniji ne bi bio.

Svaki dan se smije kad prođe mi mome, ne znam ni čija je a crkoh za njome."

(Jozo Penava)

Decenijama se vodi polemika i takmičenje (ne samo među ostrašćenim nacionalistima) - ko je napisao više sevdalinki, Srbi ili Bošnjaci? Biće da je jedan Hrvat iz Paleža kod Kiseljaka - Jozo Penava (1909 - 1987).

- Deda je propevao još kao dete u svom rodnom selu. Pevao je kod kuće, kad je trčkarao kroz selo, kad bi se igrao sa vršnjacima, u samostanu kod sveštenika. A onda je od jednog rođaka dobio na poklon tamburicu od koje se nije odvajao - pričala je za Federalnu TV iz Sarajeva Jozina unuka Vihorka Rubić.

- U Sarajevu je izučio je pekarski zanat, ali ga ubrzo napušta zbog ranog ustajanja. Služeći vojsku u Somboru, pevao je i svirao oficirima i tako se izvlačio od straže i požarstva. Posle vojske je formirao svoj orkestar i svirao po sijelima i teferičima.

1947. postaje član, a 1953. i šef Narodnog orkestra RTV Sarajevo. Kao jedan od osnivača orkestra i najvećih muzičkih autoriteta, godinama je vodio Tamburaški orkestar. Okupljao je talentovane a uglavnom muzički nepismene soliste, opismenjavao ih i podizao kao korepetitor i pedagog.

Ono što je bio Carevac u Radio Beogradu, to je bio Jozo Penava u Radio Sarajevu. U Jozinom medonosnom jatu ponikli su Zaim, Safet, Himzo, Meho, Zehra, Zora, Beba, Šerbo, Jovica...

- Ja i moje kolege iz generacije mnogo dugujemo Jozi Penavi. Dugujemo mu ne samo za naše karijere, nego i za prve muzičke korake i selektiranje. Snimio sam dvadesetak Jozinih pesama, a jedna od prvih je "Sjetuje me majka". Ta pesma me i podigla kao pevača, a bio sam ni dečak ni momak, eto recimo momčić - govorio je legendarni Safet Isović.

- Svakog pevača je znao u dušu, znao je šta i koliko može. Imao je svoje kriterijume, i veoma je pažljivo birao i pesme i pevače. Bio je dobar kao i njegove pesme - govorila je diva sevdaha Beba Selimović.

Opevao je Bosnu najlepše na svetu. Tokom poluvekovnog stvaralaštva snimio je oko trista pesama u duhu i ruhu bosanskog sevdaha, a opet sa neponovljivim autorskim pečatom. Svaku pesmu potpisuje kao autor i muzike i teksta (samo nekoliko pesama je napisao na melodije Zaima Imamovića).

Foto: Promo

- Jozo je izraziti poeta, prava lirska duša lišena patetike i kukumavki o izgubljenoj ljubavi. I Jozini sentiši odišu nekom vedrinom i optimizmom, tom vrcavošću duha koji poznaje našeg čoveka. Komponovao je i napisao mnogo večitih pesama, i to uglavnom bez refrena!

Posle snimanja i koncerata odlazio bi u šetnju ili se odmarao u svojoj fotelji. Kad muzika navre sedao bi za klavir, a ako nije kraj klavira zapisivao bi inspiraciju na salveti, papiru, na čemu stigne.

Jozo Penava je još za života doživeo najveću počast - pesme su mu postale narodne. Svaka Jozina pesma liči na izvornu: "Cvati ružo moja", "Bere cura plavi jorgovan", "Sjetuje me majka", "Mene moja zaklinjala majka", "Mene moja majka gleda sa čardaka", "Gledala sam sa prozora", "Ljubav je djevojački san", "O, kako mi suze liju", "Sarajčice hajdemo", "Pokraj kuće male", "Ja prošetah čaršijom", "Jesen ide jabuke i kruške zriju", "Čija li je ono djevojka malena", "Na teferič pošla nana", "Da sam sjajna mjesečina", "Ja sam lovac od imena", "Od Saraj'va do Mostara", "Dobio sam tri poljupca", "Sa jablana crven listić pao", "Moj konjiću mili", "Šta bi sevdah bez nas dvoje", "Kćero moja, kćerkice", "Dva dječaka", "Kaži Namko otkud si", "Po mojoj bašti zumbuli cvjetaju", "Srce moje izmoreno", "Šta u srcu kriješ", "Odakle se ćerko čuju pjesme divne", "U baščici kraj bijele ružice", "Moj dragane, sunce za oblakom", "Sarajevo, behara ti tvoga", "Slavuj pjeva na beharli grani", "Ti si draga", "Na mezaru majka plače", "Zelen orah", "Drino vodo krivudavog toka", "Ja odavna ne zapjevah srcem veselim", "Haj, jedva čekam da se mrak navuče", "Kad bi lipa progovorit' znala", "Znadem dragi da odlaziš", "Znaš kad sam ti ljubav darivala", "Haj, sa prozora", "Tamburice moja diko", "Hej, krčmaru", "Daj, daj, Daliborko", "Dobar dan Smiljo, veziljo", "Dilber dika", "O Ivane, Ivane", "Kono Ajko", "Majka budi Nedžada", "Bosno moja poharana", "Pjesma o Kiseljaku", "Omilje mi selo Nahorevo", "Kraj Vrbasa", "Oj Igmane", "Čiča od Modriče", "Sjajan mjesec na Trebević sjeo", "Oj Mostaru, moj beharu", "Zeleni se lišće Grahovo", "Razbolje se lijepa Zakira", "Ismihana, dušo moja"...

Pevao je Jozo celog života o Bosni i njenom sevdahu. Opevao je njene šehere i sijela, planine i bistra vrela, njene behare i pohare.

- Ako treba nešto da kažem, pa da zaćutim, makar mi poslednje bilo, to bi bili stihovi Joza Penave: "Da je sevdah rujno vino, ja se ne bih treznio. Danju noću sve bih pio, i opet bih rahat bio. Ali pusti sevdah vara, srcu rane stvara, čudo mi je kako puklo nije" - kaže srpski sevdalija Jovan Mihaljica.

Jozo Penava je preminuo je na današnji dan, 17. januara 1987. u Sarajevu.

(Goran Milošević)