14 godina od smrti Safeta Isovića: Sećanje na legendarnog sevdaliju (PLEJLISTA)

"Kad sretneš Hanku, sjedu baku, u mahali u sokaku,

Preporučujemo

selami je, pozdravi je, jer znaj da je bila vila.

Zbog nje je Zijo danima pio, zbog nje je Salko u vodu skako,

zbog nje je Ibro 'apsane rib'o, zbog nje je Bego u mezar lego,

zbog nje su noži parali srca, zbog nje se lila momačka krvca.

Hvališe ljudi ljepotu njenu i pjesnici za nju znaše,

tu nekada divnu ženu i sazlije opjevaše.

Nigdje još ne bi takvoga stasa, ni ljepših usta, umilnog glasa,

od pjesme njene slavuj umukne, od puste želje srce da pukne.

Takva je bila zanosna Hanka, najljepša djeva iz mog sokaka.

Godine burne odnješe mladost, ko vjetrovi list sa gore,

u očima zgasnu radost, divno lice skriše bore.

Leđa se svila, drhtave ruke, u stare Hanke, sirote, puke,

protkani tugom prolaze dani, sjećaju srce na sevdah davni.

Sjećanja draga tiho se gase, a pusta mladost ne vraća se."

(Rade Jovanović)

- Iste te 1970, kada sam ušao kao solista u Narodni orkestar, imao sam čast da na festivalu "Beogradski sabor" pratim Safeta u pesmi "Kad sretneš Hanku". Kakav je to doživljaj bio - ja mlad, a Sajo puca od snage. Taj glas, ta tehnika, to suvereno vladanje scenom, ti ukrasi, završevci fraza, raspon, intonacija, dikcija, srce... Jednostavno, rodila ga majka - kaže maestro Ljubiša Pavković.

- U stvari, ja tek u ovim godinama shvatam koga sam pratio i kakvu sam pesmu odsvirao. To je tekst od koga se naježiš, jedna sevdalijska filozofija života. Sećam se, moj tadašnji šef, legendarni bata Rade Jašarević, samo mi je rekao da napravim jedan lep foršpil. Ni slutio nisam da radim aranžman za jednog takvog pevača i jednu takvu pesmu.

Postavlja se pitanje: ko će danas da snimi ovakvu pesmu (trideset stihova, bez refrena, traje duže od 6 minuta) i ko danas može da sluša ovakvu pesmu?

- Ja sam Safeta slušao još kao klinac od 14 godina, sa onih Diskotonovih kaseta. I baš prva pesma na jednoj Safetovoj kaseti bila je "Kad sretneš Hanku". Tad sam se prvi put naježio od nečijeg glasa i bespovartno vezao za sevdah. Nekoliko godina kasnije sam shvatio rečenicu čuvenog sarajevskog novinara Vehida Gunića da postoje pevači, ali postoje i retki tumači sevdaha - kaže Jovan Mihaljica, jedan od retkih pevača mlađe generacije koji neguje sevdah na Safetovski način.

- Naravno da mi prijaju poređenja sa Safetom. Upijajući Safeta, prihvatio sam sevdah ne samo kao ljubavnu pesmu nego i kao način života, kulturu življenja. Čini mi se da ljudi koji žive sevdah ne žive samo za materijalnu stranu života.

Safet Isović, Muzička apoteka, Foto: promo

Safetov prirodan i snažan tenor iz punih pluća nadograđivao je i pesme najvećih pesnika i kompozitora: "Kad sretneš Hanku", "Jablani se povijaju" (Rade Jovanović), "Jahao sam konje" (Aleksa Šantić), "Ne vjeruj joj jarane", "Bosna moja", "Molila se žuta dunja" (Radojka Živković), "Ko se jednom napije vode sa Baščaršije", "Ja sam čovek od meraka", "Doživeću sto godina" (Novica Negovanović), Kada moja mladost prođe", "Razbole se srce moje", "Šeher grade Banjaluko mila" (Jovica Petković), "Prolazi jesen, na pragu je zima", "Svi su ljudi isti", "Tuđe ruke, tuđe usne", "Ne mogu bez nje" (Mija Krnjevac), "Dva jarana", "Uzdaj se u mene" (Buca Jovanović), "Sjetuje me majka" (Jozo Penava), "Pozdravi je sunce milo" (Damjan Babić), "Zarasle su staze moje" (Mića Stojanović)... Namerno napisah imena i prezimena nekih znamenitih pesnika i kompozitora, jer, Safeta i sevdah nikako ne treba vezivati samo za Bosnu i Bošnjake.

- Dvadesetak pevača je snimilo moju pesmu "Zarasle su staze moje", a Safet je pevački zakucao i produžio joj vek. Pesma je u tom trenutku podigla Safeta, a Safet je podigao pesmu. Kako ja da objasnim današnjim ubeđenim veličinama da Safet ne peva već tumači pesmu, ko će danas da otprati Safeta kao što je Novica Negovanović sa svojom harmonikom, kako da objasnim tzv. tekstopiscima da sklapanje rime nije poezija. Poezija ima svoju metriku, muzika ima svoju harmoniju, a Safet ima kulturu donošenja pesme - pričao je Mića Stojanović u Muzičkoj apoteci.

- Safet je bio i moj prijatelj, generacija, ispisnik. Žao mi je što je otišao, a nije snimio još jednu moju pesmu, posvećenu i njemu i Zaimu: "U svijetu sam, al' tugujem da Zaima vidim, čujem. Da mi Sajo otpjeva onu staru Đulzulejhu, da se vratim međ' jarane, pa neka mi srce stane. Od radosti i meraka, umri Sajo od sevdaha. Da Fatima moja mila, puni čaše rujna vina, vala, to bi sevap bio, pa neka se i opio." Kad sam mu pokazao pesmu, Sajo je uskliknuo: "Pa ti ćeš me bolan u mezar otjerati".

Safet Isović (1936 - 2007) je suverno vladao pesmom, gospodario tehnikom i scenskim nastupom. Govorilo se: neka svira ko god hoće i kako zna i ume, neka svira tek toliko da ne smeta, jer - Safet je Safet. Pratili su Saju najbolji harmonikaši i Narodni orkesti RTV Beograd i Sarajevo (Jovica, Šerbo, Mija, Radojka, Buca, Škula, Aca Stepić). Imao je Sajo i svog ličnog harmonikaša, maestra Omera Pobrića, sa kojim je pravio i neke moderne iskorake u modernizaciji orkestracije i aranžmana starih sevdalinki. Pevala se "Kona na bunaru" i pre Safeta i Omera, "Moj dilbere" je snimilo desetak vrhunskih pevača pre Safeta i Omera, ali, tek posle Omerovih aranžmana ove pesme postadoše pristupačne i nekim novim klincima.

- I sevdah putuje kroz vreme, a Safet je nedostižna mera u svakom vremenu. Otišao je najbolji među nama. Safetovim odlaskom završena je jedna epoha sevdaha. Hercegovačka čistota, snaga i upornost, svetski intelekt i bosanski sevdah - to je bio Safet - govorio je maestro Omer Pobrić.

Legendarni Safet Isović preminuo je na današnji dan, 2. septembra 2007. godine u Sarajevu.

(Goran Milošević)