Tako reče Doca Ivanković, tako je i bilo: Upoznajte Cecinog muzičkog oca, autora nezaboravnih pesama

"Gde to jutros rano svirači sviraju,

Preporučujemo

čija li je svadba u mom rodnom kraju,

ko putnik namernik pred kapijom stadoh,

osim stare kuće nikog ne poznadoh.

Svrati, reče čovek, na kapiji mojoj,

danas je veselje u avliji ovoj,

majka ženi sina i udaje ćerku,

u njihovo zdravlje popićemo neku.

Drhtava mi ruka čašu vina uze,

niko ne primeti u očima suze,

ko jela i jablan stajahu mi deca,

ozareni srećom ne poznaše oca.

Ispod gustih veđa skupiše se bore,

jedan buran život ko nemirno more,

izađe pred oči baš na onom mestu,

gde sam kasno stigo da ispravim grešku."

(Dobrivoje Ivanković)

Ovo je najpotresniji stihovani ljubavni roman u istoriji narodne muzike, još jedan dokaz da je dobra pesma kao dobar film ili dobra knjiga - sve polazi od dobre priče. Ovo je priča o Dobrivoju Doci Ivankoviću, muzičkom ocu Cece Ražnatović i stotina drugih estradnih zvezda, autoru nezaboravnih pesama. Ovo je moja posveta jednom od glavnih farmaceuta Muzičke apoteke i njegovim besplatnim lekovima za srce i dušu.

Doca Ivanković je rođeni pesnik, sa istančanim osećajem za narodnu liru. Rođen je 13. marta 1935. godine u Stepojevcu, sin jedinac od majke Milene i oca Dragutina.

- Moj otac je hranjen ljubavlju i tu ljubav je širio i u svojim pesmama. Bio je osećajno, slabunjavo i bolešljivo dete. Jedna od prvih slika koja mu se trajno urezala u sećanje je njegova baka koja ga umotava u 'aljine i ćebad i konjskim prevozom vodi u Beograd kod lekara - priča za Muzičku apoteku Lidija Ivanković, Docina ćerka.

Upravo te rabadžije koje su tutnjale Ibarskom magistralom poslužile su Doci kao inspiracija za pesmu "Tera kola Mitar rabadžija", jednu od njegovih najonarođenijih pesama koju je prvi snimio Sveta Pajić.

- Nekad se govorilo: dok si na rudi, dotle para ima. Mitar rabadžija je imao rasne konje i sipljivu ženu. Dok je vozio Ibarskom, pustio je mislima na volju, a kad je ugledao ženu na kapiji, sve mu se smučilo. Zna jadan da ne može bez žene i, što je stariji, trebaće mu sve više - kaže Sveta Pajić, jedan od prvih Docinih pevača, koji je snimio najdužu svadbarsku i najšaljiviju vojničku pesmu.

Doca Ivanković se pojavljuje u diskografiji sredinom 60-ih, prvo kao tekstopisac Buce Jovanovića, Ace Stepića i Ilije Spasojevića. U početku je pisao svadbarske, vojničke i zavičajne pesme. 1967. napisao je "Jesenje su kiše počele da liju", po mnogima, najlepšu i najslušaniju vojničku pesmu svih vremena.

Docina vojnička pesma (24 stiha, bez refrena) podigla je vojnu obavezu na nivo svete dužnosti. I kad je vojni rok trajao dve godine, regruti su pevali od sreće. Docina pesma je kao dobar film koji završava "hepiendom" i pobedom tradicionalnih porodičnih vrednosti: "Doneću ti zlatan prsten bićeš samo moja".

Proslavio je Doca vojsku i vojnike, a nije služio vojsku! Sviruckao je harmoniku, posvetio se pisanju i knjigama, završio ekonomsku školu i zaposlio se u "Neimaru". Radeći nekoliko godina u Otočcu, zaljubio se u prelepu Boju, koja će mu postati supruga i majka troje dece: Lidije, Ksenije i Predraga.

Pun samopouzdanja postaje sam svoj majstor i od kraja 60-ih počinje i da komponuje pesme na svoje stihove. Već posle pesme "Uzmi sve što ti život pruža" bilo je jasno da je narodna muzika dobila jednog od najvećih autora svih vremena.

- Docini stihovi su gotova pesma. Govorio mi je: "Eh, kad bih znao da sviram makar kao ti i da pevam makar kao Gvozden Radičević, ko zna gde bi mi bio kraj". I ovako mu nema kraja. Hvala mu za svaku melodiju i stih, hvala mu i za harmoniku koju mi je poklonio - govorio je Savo Radusinović u mojim radio emisijama.

- Doca Ivanković me otkrio i vodio kroz celu karijeru. Kad smo se pripremali za snimanje albuma "Ja sam ostavljen", vežbali smo u Docinoj kući u Rušnju, uz roštilj i Bosančevu harmoniku. Družili smo se, bili kućni prijatelji, ostao sam mu veran do kraja. Zbog Doce sam odbijao ponude drugih diskografskih kuća. Na odlasku sa ovog sveta rekao mi je: "Da te nisam toliko voleo, ti bi bio mnogo popularniji" - priča Ljuba Lukić za Muzičku apoteku.

U početku kompozitorske karijere otkrivao je pevače u kafanama, na svadbama i vašarima. I antisluhisti su lepo živeli od Docinih pesama. Kad je postao diskografsko-estradni mag, producent i muzički urednik u najvećim diskografskim kućama, i pevači su počeli da jure Docu.

- Svetlanu Veličković, danas veliku Cecu, doveo je Mirko Kodić iz jedne kafanice na moru pravo kod Doce u PGP. Tata je komponovao i pisao pesme primerene Cecinom uzrastu. Obezbedio joj je i debitantski nastup na "Ilidži" 1988. sa pesmom "Cvetak zanovetak", vodio je na prve turneje, pazio kao rođenu kćer. Hvala Ceci što nije zaboravila svog muzičkog oca - kaže Docina ćerka Lidija.

Foto: Promo

I pored briljantne karijere kompozitora, tekstopisca, producenta, muzičkog urednika, Doca Ivanković je ostao privržen porodici. Tako emotivan u svojim pesmama, a tako hladan u odnosima prema medijima. Svojim besmrtnim pesmama podigao je mnoge pevče i diskografske kuće, a ostao u njihovoj senci. Teško ćete naći intervju sa Docom Ivankovićem ili emisiju u njegovu čast.

- Doca je imao očinski odnos prema svojim pevačima. Duboko je verovao u to što je radio, ni sa kim se nije posvađao, niti se pokajao što je bio takav. Voleo je ljude, voleo je i da popije, bio je strastveni pušač. Znao je da skokne do Pariza samo zbog omiljenog "zlatnog Danhila".

1973. napisao je Doca pesmu "Svadba", jednu od najoriginalnijih svadbarskih pesama: u 7 minuta stalo je 11 strofa, bez refrena, sa autentičnim upadicama pijanih aščija i gostiju, uz napomenu pripovedača: "Tako reče Doca Ivanković, a tako je stvarno i bilo".

Dobrivoje Doca Ivanković preminuo je na današnji dan, 16. maja 1998. u svojoj rodnoj kući u Stepojevcu. Bogu hvala, još dugo će se pevati u Ivankovićima. Docina ćerka Kristina je akademski muzičar, istaknuti džezer u Beču, a Docina unuka Marija je solo pevač i flautista.

Beskrajan je niz Docinih besmrtnih pesama: "Svrati reče čovek", "A ja kao prosjak u starom odelu" (Šaban), "Uzmi sve što ti život pruža" (Tozovac i Gvozden), "Vetar duva oko kuće", "Ljubi me, ljubi, lepoto moja" (Vesna Zmijanac), "Lažem sebe da mogu bez tebe" (Zoran Popović, Zorica Brunclik), "Zašto mi srce rani" (Maja Danilović, Zorica Brunclik), "Svatovka" (Duet Tošić Pavlović), "Oj Moravo, zelena dolamo" (Miroslav Ilić), "Dva prstena, dva svedoka" (Angel Dimov), "Volim te, iako ne smem", "Nek te kletve moje stignu" (Azemina Grbić), "Jesenje su kiše počele da liju" (Pera Grubić), "Lepa vodeničarka" (Rajko Jovičić), "Najlepša sam devojčica bila" (Silvana), "Pomirenja više nema", "Samo ti možeš da me smiriš", "Srce moje deli se na dvoje", "Ko te noćas miluje po ruci", "Sa mnom ti je sreća sva u jednom danu", "Uvek sam s tobom na pola puta", "Budi jaka ovog trena", "Ako želiš da me vidiš", "Ja ne žalim ni tebe ni sebe", "Nemoj nikad skitnicu da ljubiš", "Kaži im, slaži ih", "Sklopili smo knjigu", "Zvonite zvona", "Ispraćaj u armiju", "Ti si htela samo druga" (Savo Radusinović), "Ne gledaj u meni druga", "Ja sam ostavljen", "Sneg je pao staze zavejao", "Uzela si sve", "Toj sam ženi život dao", "Ne lažu ljudi", "Srećo moja, nepoznati druže", "Ako se vrati ona", "Sejo moja, sestrice", "Rastanak", "Zabranjena ljubav", "Pamti me po bilo čemu" (Ljuba Lukić), "Snegovi beli opet veju", "Sam u sobi u dalekom svetu", "Zašto ružo stojiš na tuđem reveru", "Možda smo se sreli, al' poznali nismo", "Odlazi jedno leto", "U lepom starom Zemunu", "Potraži sunce", "Pišem pismo, a nemam adresu", "Između tebe, njega i mene", "Sretosmo se na raskršću tuge", "Želeo sam ljubit' te u belom" (Marinko Rokvić), "Noć se sprema", "Još u meni živiš" (Sneža Đurišić), "Kad bi znali kako mi je", "Ja svoj zivot još po starom živim", "Hej mladosti, hej živote", "Pola tebi, pola meni", "O Jelo, Jelo, Jele" (Miloš Bojanić), "Tera kola Mitar rabadžija", "Vratiće se laste gori u proleće", "Dok živim, hoću da živim", "Prvi raport", "Kafedžijo otvori kafanu", "Kolibica" (Sveta Pajić), "Čekam i čekaću", "Greh na duši nosim", "Ti si žena što nemir donosi", "Noć jesenja ko godina duga", "Od ljubavi do ljubavi", "Opet si kraj mene", "Pruži ruku dok ti ruku pružam", "Ja na jednu, ti na drugu stranu", "Nemoj niko da te laže" (Žika Šumac), "Morali smo da se rastanemo", "Nemoj da me tražiš", "U trenutku bola", "Grešnicu sam zavoleo", "Uspomene" (Era Ojdanić), "Vraćaš se kasno u život moj", "Zašto nisi došo u moj život pre" (Vida Pavlović), "Kad se lampe pogase u selu", "Tuđa zemlja nema kalauza", "Olivera" (Dobrivoje Topalović), "Pusti me da živim", "Pijem, pijem, popiću sve" (Milan Babić), "Ti si žena nad ženama", "Kad pogledam s Kosmaja planine" (Zoran Jovanović), "Ako staru ljubav tražiš", "Srce moje izdrži još malo", "Ostade mi dužna u ljubavi" (Dragoljub Ristić Laki), "U laži su kratke noge" (Darko Perić), "Tugom ću te svojom zvati", "Budi samo moja" (Duško Petrović), "Šta je život kad ljubavi nema" (Usnija Redžepova), "Jedna noć neverstva", "Otkad saznah da me vara", "Zbog tebe sam patio" (Kemal Malovčić), "Još samo ove noći" (Šerif Konjević), "Poigra se život s nama" (Rade Petrović), "Eh, da imam neku moć" (Jovan Mihaljica), "Zašto si mi na put stao" (Vera Matović), "Ni suza, ni pesma" (Slobodan Trifunov), "Što ostavljam nek me i dočeka" (Milenko Živković), "Kunem ti se, srećo moja" (Slavica Momaković), "Lopov nano avlijom se šeće" (Gorica Ilić), "Gde je ona" (Smederevac), "Ostao si ko daleka tuga", "Prođe vreme ljubavi sa tobom" (Živkica Miletić), "Bili smo mladi", "Jedan dan, jedna noć" (Meri Miljković), "Nesta para, nesta prijatelja" (Aca Stefanović), "Đeram škripne, dragi vikne" (Milena Živković) "Beli venac" (Trajan Todorović), "Jedna ljubav, a hiljadu rana" (Rada Milošević), "Jedna žena mene čeka", "Prokocko sam mladost svoju" (Mile Agatonović Aga), "Gde ću noćas, na koju ću stranu" (Srećko Ćosić)...

Komponovao je Doca i 20-ak pesama za Cecu Ražnatović: "Lepotan", "Ludo srce", "Budi dečko moj", "Greška", "Dođi", "Pustite me da ga vidim", "Drugarice, prokletnice", "Ne daj me", "To Miki", "Cipelice", "Da si nekad do bola voleo", "Babaroga", "Volim te", "Hej vršnjaci", "Ne kuni majko", "Bivši", "Sto put' sam se zaklela", "Cvetak zanovetak", "Đački spomenari", "Detelina sa četiri lista".

(Goran Milošević)