Milan D. Šoškić, predsednik UTEKS-a: "Nemam pesama na lageru, što napišem to i snimim" (PLEJLISTA)

"Sastalo se moje društvo staro da prošeta svojim rodnim gradom,

Preporučujemo

u susret nam jedna žena ide, Bože koga moje oči vide.

Ugrijalo s Jasikovca sunce, zadrhtalo vasojevsko srce,

posle mnogo proljeća i ljeta Ivana se kroz Berane šeta.

Gledala me ko da ne vjeruje, dok me rukom svojom dodiruje,

tri poljupca u obraze njene, oživjele limske uspomene.

Pričali smo na kraju ulice, suze su nam nakvasile lice,

moje ime dala svome sinu da je sjeća na ljubav jedinu."

(Milan D. Šoškić)

Crna Gora u kojoj je rođen Milan D. Šoškić nije više ona ista, postala je strana država. Ni Ivangrad nije više onaj isti, postao je Berane. Jedino Milanova "Ivana što se kroz Berane šeta" ima šanse da poživi i da se svojata.

- Glavni lik je Ivana, moja asocijacija na nekadašnji Ivangrad. Ova pesma je jedan nedovršen roman, ima i svoje nastavke ("I kamen bi zaplakao", "Primi pozdrav iz Berana", "Razvedi se Ivana") sve zbog Ivane i mene - priča pesnik Milan D. Šoškić.

- Moji Šoškići su iz Ulotine kod Andrijevice, rasuli se po celom svetu, ali nas u Beogradu ima najviše. Taj gen je i u meni propevao, bez tog gena ne bi bilo svih ovih pesama. Ja sam nastavio tamo gde je stao Aksentije Šoškić, retko pismen poeta, pevač i kompozitor.

Milan D. Šoškić je izdanak stare, čestite i talentovane loze Vasojevića iz doline Lima. Za razliku od mnogih drugih pesnika ovaj ponosni đetić se relativno kasno latio pera.

- Ja ne mogu da sednem pa da nešto napišem, nego kad mi ovaj odozgo pošalje poruku. Onda se štrecnem, zamirišu uspomene, krenu suze zavičajne. Nisam sebičan na svoju tugu, ja bih da je podelim sa drugim.

- Tuga je ta koja pogađa i slušaoca mojih pesama, tuga za zavičajem ili voljenom osobom. Odmah vidim gosta na svadbi ili u kafani kako vadi pare i lomi čaše. Čini mi se da ove vesele pesme ne pogadjaju tako i toliko.

Milan D. Šoškić je rođen polovinom prošlog veka, a eksplodirao je kao tekstopisac (pomalo i kompozitor i pevač) tek u 21. veku. Za petnaestak godina napisao je oko hiljadu pesama, objavio desetine knjiga.

Objavio je i stotinak svojih pesama u vidu zvučne knjige "Srešćemo se jednog dana" uz recital Čede Žujovića. I Šoškićeva najsnimanija pesma "Žena na kapiji" prvo je ušla u knjigu pa na CD.

- Prvo se pojavila u mojoj knjizi, a onda su je snimali je Dule Rajković, Rade Sarić, Nedjo Kostić, Bora Drljača, Baja Mali Knindža, Crni Biseri, Ibro Bublin, Tomajac...

Foto: Promo

Milanovi stihovi su puni života. To su pesme od radnje i emocije, pesme sa porukom i naravoučenijem: "Zavičajne suze", "Majčina jabuka", "U ostroške grede dvije", "Pozdravljam te Crna Goro", "To Srpkinja samo rađa", "Zeto moja", "Vasojevske kiše", "Sve će proći u zaborav stara", "Ozdravila mlada Vinka", "Murinjanka", "Lijepa li je moja Crnogrka", "Izdao te osmeh i mladež na licu", "Ne kuni je sine", "Steli smo se na Murino", "Još me jedna gara kune", "S one strane sunca", "Fali tebi Crna Gora"... Najviše Šoškićevih pesama snimio je Milivoje Đurišić (preko 50).

- I kao slušalac prvo obraćam pažnju na reči pesme. Kad sam bio mlad najviše sam voleo pesme Novice Uroševića. Novica je pesme pisao u trenu, tako ih je i snimao.

- Ja nemam pesama na lageru, sve što sam napisao, to sam i snimio. Još se nije desilo da mi pevač ili kompozitor vrati pesmu. Pišem prostnarodnim srpskim jezikom, razumljivim svakom ko voli pravu narodnu muziku.

Milan D. Šoškić je predsednik Udruženja tekstopisaca sa muzičko stvaralaštvo Srbije (UTEKS).

- Tekst je temelj pesme, na tekst se pravi melodija, aranžman, interpretacija i sve ostalo. Borimo se za lepu reč u narodnoj pesmi, protiv kiča i klanova, brinemo se autorizaciji i zaštiti tekstova naših članova.

- Osnovali smo i UTEKS-ov festival nove narodne pesme, jedan od prvih festivala narodne muzike u Beogradu, sa jedinstvenim pravilom - jedan tekstopisac, jedan pevač. Nagrada za interpretaciju nosi ime Milana Babića, koji je svoj poslednji nastup imao na našem festivalu. Borimo se za očuvanje srpskog jezika uz poruku: neka vam ceo život bude pesma.

(Goran Milošević)