Milutin Popović Zahar gost Muzičke apoteke: Mudra glava i umetnička duša (PLEJLISTA)

TRG IZGUBLJENIH SNOVA

Preporučujemo

Jutros rano kod "starog Bajlona" sreli se slučajno on i ona.

Ona umetnica, nekad slavna dama, sa korpom trošnom, ostarela, sama.

A prema njoj koračaše on, estradne scene bivši šampion.

Dva stara broda srela se, eto, na moru života u pozno leto.

Poznade je odmah, al' bi ga sramota - zar to beše ona negdašnja lepota

za kojom je čezno celog svog života?!

"Izvin'te damo", samo je rek'o, "mišljah od Vas drugi je neko!"

Od silne tuge zadrhta joj glas: "Ništa, ni ja ne poznajem Vas!"

Tako ona ode sa svojim bolom, a on sa stidom i alkoholom.

Dva stara broda, sa grčem u ruci, potonuše tiho u poslednjol luci. (Zahar)

Ovo je Zaharova oda prolaznosti, labudova pesma estradne i svake druge slave. Ovo se ne peva, ovo nisu stihovi za ploče, pare i tiraže. Ovo je Zahar kad se ugase svetla, a takav je uvek u Muzičkoj apoteci.

Mnogo je himni napisao Zahar: bivše Juge (Od Vardara pa do Triglava), kosovskog zaveta (Vidovdan), Šapca (Kad je deda lumpovao)... Ova mudra glava otvara svoju dušu u Muzičkoj apoteci. Ginter Gras je bio u pravu - duša je kao padobran, ne funkcioniše dok se ne otvori.

Svoje emocije pretočio je u stotine besmrtnih pesama: "Svilen konac", "Ivanova korita", "Nema više Cicvarića", "Maramica ostala u travi", "Te sam noći prevarila sebe", "Zbog tebe mome ubava", "Čekaj me", "Za tebe Čavale druže", "Nikom o tebi ne mogu da pričam", "Neznanka", "Čija li si sada", "Vino točim, a vino ne pijem", "Jedan dan života", "Oj, Jovano, Jovančice", "Oprosti mi što mislim na tebe", "Učiniću sve", "Sedam violina", "Tiho noćas koračajte ljudi", "Mile voli disko", "Duj, duj", "Rasplela ja sam kosu", "Uspomena još si samo", "Samo jedna reč"...

Ali, nije sve stalo u pesme, ostavio je Zahar nešto i u knjigama: "Ljudi iz šume", "Popodne jednog pigmaliona" i "Orfej sa Drine". Zahar u poeziji, Zahar u prozi, Zahar u "Baljšoj teatru", Zahar u KUD "Lola", svuda i uvek jedna zajednička nit - ništa suvišno, sve je potaman, redak spoj misaonog i emotivnog. Zaharove pesme nadživeše njihove pevače, nadživeše i države kojima je pisao himne. Tako je Zahar postao besmrtan.

(Goran Milošević)