Sećanje na "oca svih dugmetaraca": Mija Krnjevac i njegove onarođene pesme (PLEJLISTA)

"Znaš li dragi onu šljivu ranku", "Ljubav mi srce mori", "Jesen stiže rana", "Jesen prođe, ja se ne oženi", "Stiže jesen doba najmilije", "Ništa lepše od naše seljanke", "Šumadijo rodni kraju", "Šumadija u jesenje dane", "Kraj Morave beli bagrem cveta", "Oj Moravo, oj, "Bisenija kćeri najmilija", "Livadica okolo jasenje", "Lepo ti je biti čobanica", "Sećaš li se draga onog mesta", "Jesi l' čuo mili rode", "Hvalila se lipa kod bagrema", "Ja posadih jednu ružu belu", "Zašto svićeš tako rano", "Sliku tvoju ljubim", "Ako me još voliš", "Ludujem za tobom", "Zašto te nema ljubavi", "Za ljubav tvoju mladost sam dao", "Svirajte mi noćas opet", "Ne plači srce moje", "Tarabe bih preskakao", "Dočekaj mi majko svate", "Prošo dragi ovim putem", "Cveće moje"...

Preporučujemo

Ovo su samo neke od onarođenih pesama Mije Todorovića Krnjevca (1924 - 1991), legendarnog harmonikaša i kompozitora. Krnjevac je najveći inovator na harmonici, naš narodnjački Tesla. Osmislio je šesti red na harmonici dugmetari, radi lakšeg sviranja, što se smatra pravom revolucijom u narodnoj muzici. Zato se i zove Mijin prstored, koji prihvatiše ne samo svi harmonikaši, nego i svi vodeći italijanski proizvođači harmonike dugmetare.

- Da ne beše Mije Krnjevca, ne bi imali šta da sviramo - reče maestro Ljubiša Pavković.

Više od 100 godina traje Krnjevčeva škola harmonike. Još od Mijinog oca Ace iz Krnjeva (po kome Mija nosi umetničko ime) pa do Mijinog sina Ace, kroz školu je prodefilovalo nekoliko hiljada harmonikaša: Vita Životić, Buca Jovanović, Radoje Barajevac, Dragiša Drenjaković, Bane Milutinović, Mile Stojanović Lovac... Moglo bi se bez preterivanja reći da je Krnjevac otac svih harmonikaša.

Priča o Miji nas uči šta sve može samouki narodni genije sa znanjem akademika i sa završena četiri razreda osnovne škole. Mijin prstored na dugmetari omogućuje uspešno sviranje najkomplikovanijih fraza, sviranje u tercama i sekstama na šumadijski način. Mijin orkestar je bio prepoznatljiv po dominaciji harmonike, ali, i po umešnom ubacivanju violine, viole, flaute, klarineta.

Pored nabrojanih onarođenih bisera, Mija Krnjevac je stvorio stotinak kola, šlagere, romanse, gradske pesme, klasičnu muziku za harmoniku.

Pored stotina zavičajnih pesama kojima je ovekovečio Šumadiju i Moravu, komponovao je pesme sa sevdalijskim i crnogorskim prizvukom.

Safet Isović je snimio desetak Krnjevčevih pesama: "Prolazi jesen, na pragu je zima", "Danas jedna, sutra druga", "Ta žena, divna žena", "Jednu ljubim, a mislim na drugu", "Život sam ti draga dao", "Svi su ljudi isti", "Samo osta jedna mala", "Tuđe ruke, tuđe usne", "Cako, Cakana".

Ismet Krcić i Branka Šćepanović su snimili desetak Krnjevčevih pesama sa crnogorskim motivima: "Đe se čuje to veselje", "Dočekaj mi majko svate", "Crna Goro mila", "Zeto hladna", "Ja sam momak neoženjen", "Majko crnogorska", "Vasojevka", "Durmitorka", "Čobanica sa Komova", "Kršna moja Crna Goro".

Srbija ima hiljade harmonikaša, a nema državnu školu harmonike i narodne muzike. Ovaj narodni genije zaslužuje da nacionalna škola harmonike ponese njegovo ime.

(Telegraf.rs/Goran Milošević)