Sećanje na najmudrijeg pesnika sevdaha: Safet Kafedžić i njegovi besmrtni stihovi (PLEJLISTA)

"Kad ne dođem do u gluho doba, moja majka nigde da se smiri.

Preporučujemo

Ruke lomi, po čardaku hoda, brige su joj teške ko sindžiri.

Snaho dušo dobro se ne sprema, svađa se je čula na sokaku.

Svašta biva noć svedoka nema, kavgadžije vrebaju po mraku.

Žena skreće mlin na svoju stranu, zlatnom iglom svilen vezak rubi.

Ne brini se on ne u zijanu, mesto mene noćas drugu ljubi.

Nikad mi se ni u snu ne snilo, što mi majka kad odocnim sluti.

Vazda meni od sudbine bilo što mi ženi oko suzom muti." (Safet Kafedžić)

Ovo je pesničko remek-delo, lepa pesma, a nije hit. Takvi su stihovi Safeta Kafedžića - životni, nadahnuti, osećajni i, iznad svega, mudri i poučni.

Kafedžić je svojim stihovima značajno podigao lestvicu "umjetničkog dojma" bosanskog sevdaha dvadesetog veka. Uostalom, i mnoge vrhunske pevačke zvezde snimale su i pevale Safetove stihove u dobrom uverenju da su to izvorne sevdalinke.

Ovaj iskonski sevdalija spada u sam intelektualno-umetnički krem Sarajeva. Pisao je pozorišne predstave, drame i monodrame još u međuratnom periodu (Džaferbegov jemin, Čaršijska posla, Po suncu ti meni hodiš). Dočekao je Safet u svom Sarajevu i partizanske "oslobodioce". Jedan oficir poče da se hvali: "Eto, donesmo vam slobodu, više neće biti bogatih". Safet ga upita - je l' to znači da ćemo svi biti siromašni?

Zbog ovog pitanja zaglavi Safet u "KP Zenica", napakovaše mu "saradnju sa okupatorom". Slobodna i misleća reč koštala je Safeta 20 godina robije!

Pisao je Safet i iza rešetaka - pozorišne predstave za "kolege" zatvorenike i poeziju za svoju dušu. Po izlasku na slobodu, ponudio je svoje stihove najvećim muzičarima. Kad je Jozo Penava pročitao Safetove stihove, rekao je - zakasnio si 100 godina!

Pisao je i skečeve za kultne radio emisije "Veselo veče" i "Bosanski teferič".

Najviše Kafedžićevih pesama snimili su legendarni Safet i Zaim. Isović je govorio da nikad ne bi prokomponovao da ne beše Kafedžićevih stihova koji se sami pevaju. Pored autora iz Bosne, brojni autori iz Srbije snimali su Kafedžićeve stihove: Novica Negovanović, Buca Jovanović, Radoje Barajevac, Ilija Spasojević, Danilo Živković, Radojka Živković, Mija Krnjevac, Vita Životić, Boško Stepanović, Antuš Gabrić...

- Najlakše komponujem pesme na Kafedžićeve stihove. Imao je osećaj za melodiju, jezičku i muzičku metriku - kaže za Muzičku apoteku Novica Negovanović.

I nazivi Safetovih pesama govore o kakvom se sevdaliji i pesniku radi: "Oči moje kletvom bih vas kleo", "Kraj pendžera Jusuf stari", "Kad bi znala šta mi srcu značiš", "Sviraj svirče u tu žicu", "Sve za ljubav ja sam dao", "Kono fato", "Došli dani tugom rasplakani", "Kulu gradim vihor je obara", "Ti si sve što imam od života svog", "Dođi mojim ružama", "Nek sećanju nema traga", "Ciganka sam lepa, vitka kao bor", "Hej čergari", "Kad ne dođem do u gluho doba", "U haremu Aziz Abdulaha", "Zejna lice u hamamu mije", "Ja u klin, ti u ploču", "Tuđa zemlja nema kalauza", "Pod suncem se jednom živi", "Kad umoran budem pao", "Svak se svome dobru nada", "Ti lepotom čuda stvaraš", "Bolje da se sreli nismo", "Sve je isto, samo tebe nema", "Kada ti draga otruje ruže", "Stoj meseče, dolame ti žute", "Hej, šoferi znani i neznani", "Sve što mine povratka mu nema", "Ako nećeš ti, hoće druge tri", "Dva zrna grožđa", "Dok je ljubav grejala nas žarka"...

Savremenici ga pamte kao gospodina širokog duha, visokog, stasitog i naočitog, koji je svoje stihove najčešće beležio na kutiji cigareta. Kad je oboleo na plućima, obilaziše ga Safet i Zaim u bolnici na Lukavcu. Ispuniše mu i poslednju želju - da zapali "belu sarajevsku Drinu". Tada je napisao i nadgrobne stihove:

"Kad ne bude mene više, nek mi suza pjesmu piše, u njoj moja duša diše".

Najveći pesnik bosanskog sevdaha upokojio se 08.02.1983.

(Telegraf.rs/Goran Milošević)