Žika Marinković Šumac: Sećanje na "magistra sa Ibarske magistrale" (PLEJLISTA)
Živorad Žika Marinković (1937 - 1999) je jedan od poslednjih narodnjačkih boema, zakleti dvojkaš i kafanac. Prijatelji ga prozvaše i nadenuše mu umetničko ime Šumac, jer je, kažu, sa 14 godina pobegao iz rodne kuće u Grabovcu i napravio sebi kolibu u šumi u Šiljakovcu. Tu upoznaje Prodana Jovanovića Pecinog, šeretliju sa "Ibarske", sa kojim svira elektronsku harmoniku i uči kod Buce Jovanovića. Nema te kafane oko Lipovice i "Ibarske" gde nisu svirali. Još uvek se u boemskim krugovima prepričava mudrolija sa njihovih nastupa: "Blago meni sa mnom, teško meni bez mene!"
Tako kafanski, svadbarski i vašarski potkovan, krajem 60-ih snima svoje prve ploče i postaje jedan od vodećih pevača narodnog pesnika i kompozitora Doce Ivankovića. Žika je pevao baš onako kako je Doca voleo - oštro, resko, napadački, prodornim i egzotičnim glasom koji para srca. Žikino pevanje nije čisto i prefinjeno, nije školsko i radijsko, sa nesigurnim i drhtavim krajevima tzv. "meketanjem". Znalo se - tamo gde peva, Šumac je bio i gazda kafane.
Mnogo je pevao, a malo snimao - svega 11 malih ploča i 2 albuma. Mrzelo ga da snima i dangubi na estradi, nikad se nije pojavio na televiziji. Ipak, na tako malo ploča snimljeno je dvadesetak skupih i neizlizanih pesama: "Čekam i čekaću", "Greh na duši nosim", "Ti si žena što nemir donosi", "Noć jesenja ko godina duga", "Od ljubavi do ljubavi", "Branka Piromanka", "Rujna zoro ne svanula skoro", "Ne okreći se, ne dozivaj me", "Ne može se ljubav izbrisati", "Ako jednom odeš", "Ostariće srce u grudima", "Opet si kraj mene", "Zađe sunce naše sreće", "Ja na jednu ti na drugu stranu", "Nemoj niko da te laže", "Živim život bez kajanja", Ja žalim za tobom", "Ja ne žalim momkovanje".
Na albumu iz 1982. presnimio je pesme Milana Matijaševića Šarbanca i Doce Ivankovića "Jedna suza na tvom licu" i "Lepa vodeničarka", dao im jednu zdravu dinamiku i produžio vek.
Na albumu Miće Teofilovića iz 1988. snima pesmu "Branka Piromanka", a kasnije i svoj jedini spot. Muzički gurmani sve do pojave "Jutjuba" nisu znali na kojem se nosaču zvuka nalazi ovako skupa pesma. Kompozitor pesme Slavoljub Piromanac nije hteo da je da svom sinu Mići, sjajnom pevaču, već je insistirao da je snimi Žika.
Šumac je bio rado viđen gost na narodnim veseljima. Onako stasit, guste kose i retkih brkova, ribljih očiju i pogleda punog sete, bio je blažen kod žena.
Često je pevao u Parizu, vredno zarađivao brdo para i pošteno trošio na kocku i žene. Vraćao se najčešće praznih džepova i punoog srca. Skrasio se u Leskovcu kod Lazarevca gde je odnegovao ćerke Lidiju i Jelenu i sina Strahinju.
Ovaj neponovljivi boem nastavio je po svome i posle infarkta. Pevao je i pio nesmanjenom žestinom, uporedo i vinjak i lekove. Govorio je: "Neka pobedi ono što je jače!"
Odrastao je u kafani, "magistrirao" u kafani, zbog čega sam ga i titulisao u Muzičkoj apoteci u "magistra sa Ibarske magistrale". I umro je u kafani, kod Ljubiše u Vreocima, na današnji dan, 22. januara 1999.
(Telegraf.rs/Goran Milošević)
Video: Milica Jokić, Ivana i Sandra u izazovu: koja je napravila najbolju picu
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Boža zemunac
Legenda. Laka mu crna zemlja.
Podelite komentar
Petarleskovac
Slusam njegove ploce i dan danas
Podelite komentar