Pesme, kola i aranžmani Bobana Prodanovića: Od svadbe, kafane sa Botunjcem do opere sa Borom Dugićem

Aleksandar Stanojević Bokan "Morava se utišala", "Nespavane noći, muzika i dim", Zoran Petrović Botunjac "Na stare se staze vraćam", Radiša Urošević "Dunjo moja" "Ti ne žali srce moje", Rade Jorović "Žene vole oficire", "Putuju kočije bele", "Nauči jezik vetra", "Veruj u novu ljubav", Vera Matović "Kakva je ovo godina", "Ljuljaj me sudbino", "Uskrs je", Miki Gajić "Bole, bole ruke moje", "Veliki sam i kad gubim", "Sreli smo se kod starog drugara", "Svaka je tuga ista", Snežana Đurišić "Zoro sestro", Merima Njegomir "Ruzmarin", "Snegovi decembra", Lepa Lukić "Razvuci harmoniko", "U srce te ljubim", Jelena Broćić "Eh da mogu", Predrag Točilovac "Nije sreća dva dinara druže", Gaga Petrović "Šta je tebi kćeri moja", Snezana Babić "Drugu ljubiš pa ti žao nije", "Ne traži me kad ti loše ide", "Ništa mi ne vredi"...

Preporučujemo

Sve ove i mnoge druge prave narodne pesme komponovao je, aranžirao ili odsvirao sa svojim ansamblom Boban Prodanović, jedan od retkih romantika na harmonici. Rođen u Kragujevcu pre pola veka, zavoleo je narodnjake još u rodnoj kući i muzikalnom komšiluku (Bora Dugić, Radiša Urošević, Aleksandar Stanojević Bokan, Zoran Petrović Botunjac).

Prvu harmoniku dobija u prvom razredu osnovne, pohađa i privatne časove i upisuje muzičku školu. Već posle srednje škole kreće i na prve tezge sa pevačima iz svog kraja, naročito sa pokojnim Botunjcem. Zarađene pare nisu ga pogordile, nastavio je sa svakodnevnim usavršavanjem, izbegavajući brojna nameštena takmičenja harmonikaša. Sa svojih dvadesetak godina počinje da radi prve pesme, kola i aranžmane i tako postaje jedan od najmlađih i najpismenijih aranžera u narodnoj muzici. Postaje najtraženiji baš ludih devedesetih, kada je naglo pojeftinila i muzika i život.

Snimio je desetine svojih kola, i za igru, i za merak i za svoje kolege: "Vojkanovo", "Bobanova igra", "Zvonce", "Autogram", "Đanijevo"...A onda, na jednoj tezgi u Zaječaru prvi put je čuo "Rumenku" (narodno kolo koje počinje sirenom). Čim je došao kući požurio je da ga odsvira i snimi dok je sveže pamćenje. Svojim nadahnutim izvođenjem načinio je od "Rumenke" jedno od najtraženijih kola.

Ovaj neusiljeni virtuoz pojavio se baš u vremenu punom agresije. Bobanova svirka je meka i ležerna, a tako meraklijska, sa originalnim harmonijama i trilerima. Boban je aranžirao pesme raznih žanrova, naročito je poskupeo dvojke romskog i vlaškog prizvuka. Narodna muzika je krajem prošlog veka dobila vrhunskog umetnika na klavirci - kompozitora, aranžera, šefa orkestra.

Uporedo sa harmonikom nastupao je i za Estradnu fudbalsku reprezentaciju Srbije. Zbog svetskog prvenstva estradnih reprezentacija u Rusiji 2003. otkazao je ne samo najskuplje tezge, nego i nastup u Sidnejskoj operi sa Borom Dugićem. Sve je to nadoknadio zadnjih godina postavši neizbežan harmonikaš na nastupima Bore Dugića, kako u operi "Đuzepe Verdi" u Trstu, tako i na "Mokranjčevim danima", "Kolarcu", "Narodnom pozorištu"...

Bobanova svirka deluje tako lekovito i bajkovito baš u današnjoj halabuci rijaliti Srbije. Maestru Bobanu Prodanoviću čestitam rođendan i prvih 30 godina briljantnog umetničkog rada.

(Telegraf.rs/Goran Milošević)