"Sveto trojstvo" narodne muzike - pevač, kompozitor, harmonikaš: 74. rođendan Novice Negovanovića

Tako biva kad se prvo zaljubiš u harmoniku, pa tek onda u devojku. Sa pet godina je počeo da upija prve pesme i prva kola od oca i strica, u to vreme poznatih seoskih harmonikaša. Kad je naučio prvo kolo ("Levačko") i prvu pesmu ("Tri livade nigde lada nema"), nije mu bilo kraja. Vodali su ga kao atrakciju, od komišanja i igranki do koncerata. Seća se Nole i svog prvog aplauza u Katrgi kod Mrčajevaca, kada se okuražio tokom improvizacije foršpila da iskorači ispred orkestra. Čim se prolomio aplauz, usledilo je upozorenje šefa orkestra: "Mali, povedi računa, nisi sam!". Sujetni muzičari su posle koncerta otišli, svako svojim putem, a Nole sa harmonikom na leđima peške u svoje Adrane.

Preporučujemo

Harmonika je Noletova prva igračka sa kojom je na takmičenju za Prvu harmoniku Jugoslavije 1966. zakoračio na diskografsko-estradnu scenu, osvojivši pobedu i u pojedinačnoj konkurenciji i u duetu. Već 1967. prvi put se pojavljuje na gramofonskoj ploči sa svojim ansamblom, prateći Spasoja Dukića u "Momačkoj pesmi". Krajem 60-ih snima i svoju prvu pesmu i večiti hit "Ah zašto te pre ne sretoh". I tako punih 20 godina, svake godine izbacuje po jednu ili nekoliko besmrtnih pesama. 

Novica Negovanović/Printksrin: Youtube

Narodna muzika je dobila instituciju, "sveto trojstvo" - pevača, svirača i kompozitora najvišeg formata. Nole je nesebično komponovao ili odsvirao svojim kolegama stotine pesama:

Safet Isović "Ko se jednom napije vode sa Baščaršije", "Ja sam čovek od meraka", "Doživeću sto godina", "Zarasle su staze moje", "Prođoh Bosnom kroz gradove", "Od Sarajeva do Mostara", "Jahao sam konje", "Pokraj kuće male", "Od svega me sačuvala majka", Nedeljko Bilkić "Neženja sam", "Ne žali je, druže", "Amanet mi babo ostavio", "Moj živote", "Skitnica", Kvaka "Da volim drugu ne mogu, "Gubim te", "Azemina Grbić "Volim te i ako ne smem", "Kolo igra kod komšije", "Žao mi je", "Ne kaži mi zbogom", Miroslav Ilić "Ljubila si dva čoveka", "Jelena", Cune Gojković "Janičar", Braća Bajić "Ide Mile lajkovačkom prugom", "Rujna zora ne sviće", "Ej, prijo, kako ćemo", "Oj, Cveto, Cveto", Goca Stojićević "Ja ne mogu, mila majko, bez njega", Bora Drljača "Budi moje blago", "Noćima je sanjam", Lepa Lukić "Sećaš li se našeg malog mesta", Spasoje Dukić "Bolje da se sreli nismo", "Početak je ostao iza nas daleko", Ahmet Bajrić "Šta je Mujo, majci kaži", "Proklete da su puste daljine", Paško Handanović "Ja garav, a ti plava", Radiša Urošević "Doći ću ti nezvan u svatove", Žika Nikolić "Moj život je moja briga", Fikret Kujundžić "Volim nemir oka tvoga", Milivoje Đurišić "Ti ne pozna svojega seljaka", Rosa Osmanović "Sad sam opet srećna žena", Raća Radojičić "Imam sada za koga da živim", Gvozden Radičević "Proživi svoj život, druže", Muharem Serbezovski "Izdajico srca mog", "Dušo Kostić "Noć svedoka nema"...

A tek Noletova kola - "Adranski vez", "Pericino", "Biser"... Svojim ukrasima, paralelnim akordima, ustalasao je dotadašnje poravno "ce-ge-ce" sviranje. Nadogradio je Miju i Radojku i izgradio svoj stil, bez muzičke škole, učeći note i solfeđo kod profesora Koste Mihajlovića.

Samo retki tekstopisci, bolje rečeno pesnici, mogli su da pišu stihove za Noletove pesme. Bile su to emotivne životne priče, mudrolije i šeretluci Ruždije Krupe i Safeta Kafedžića, uz najstrože zahteve i jezičke i muzičke metrike.

Novica Negovanović/Printskrin: Youtube

Noletovo stvaralaštvo smetalo je komunističkim nameštenicima tog doba. Kad je trebalo da snimi legendarnu pesmu "Jedna reka u mom kraju", jedan od čelnika PGPRTB-a reče: "Malo mu što svira, sad bi i da peva!". Kad je komponovao "Janičara", bezuspešno je pokušao da ga snimi sa Šabanom. Pokušao je i sam da ga snimi, ni to nije prošlo. Kad je najzad uspeo sa Cunetom, Tozovac je prokomentarisao: "Nole, napravio si jednu istorijski potresnu pesmu". Što je u prevodu značilo - lepa pesma koja se neće slušati. Nole mu je odbrusio, baš onako kraljevački: "Pozdravio te Mile, što ide lajkovačkom i puši duvan".

Pesma "Ti anđeo, a ja đavo" bila je namenjena Safetu. Sajo je otišao na turneju, a za to vreme Nole je pesmu pevušio na domaćem terenu. Kad je video da ne može da siđe sa bine dok je ne otpeva desetak puta, reši da je sam otpeva i snimi. Sajo se naravno naljutio, a Nole se iskupio uz obećanje: "Napraviću ti ja drugu, možda i bolju od ove". Ta druga je bila "Ko se jednom napije vode sa Baščaršije", pesma uvrštena u deset najboljih sevdalinki svih vremena.

Osamdesete godine je obeležio na mestu glavnog urednika u Jugodisku. Svojim autoritetom okupio je najveće pevače tog doba i od Jugodiska stvorio jednu od najjačih diskografskih kuća u Jugi. Kada je naslutio raspad Juge i "komunističko-samoupravnog sistema", tačnije kada su i spremačice počele da se mešaju u izdavaštvo, digao je sidro i 15 godina proveo u Americi.

Novica Negovanović/Printksrin: Youtube

A onda, jednog jutra, izležavajući se u Čikagu, sunce ga obasja baš iz pravca Srbije. Upitao se, a šta ćeš ti ovde? Za 15 minuta izletela je pesma: "Ako Bog da da se vratim opet među svoje ljude i Srbiju vidim ponovo. Ispuniću srcu želje, pevaću za prijatelje, vratiću se tebi, Moravo!".

Zajedno sa ovom pesmom, početkom ovog veka, vratio se Nole u svoje Adrane. Sećam se, kad sam čuo da se vratio, uskliknuo sam na radiju - Dobrodoš'o, rode moj!

Nole smatra privilegijom što je rođen u Adranima kod Kraljeva, na današnji dan pre 74 godine, u bogomdanoj dolini između Ibra i Zapadne Morave, gde odrasta i Novica junior i neki novi virtuozi.

(Telegraf.rs / Goran Milošević)