Nisam Srbin, ja sam Srbijanac: Polemika koja datira još od Obrenovića, napokon otkrivamo u čemu je razlika

Sigurno ste mnogo puta do sada čuli da stranci, a ponajviše komšije Hrvati, Srbe nazivaju Srbijancima. U Vojvodini, takođe, postoji običaj da se za stanovnike naše zemlje koji žive južno od Save i Dunava kaže da su Srbijanci. Evo u čemu je razlika između Srbina i Srbijanca i da li neko može biti Srbijanac, a da nije Srbin.

Jedino mesto u Hrvatskoj gde Srbi, katolici i muslimani žive u slozi: Slave dva Božića uz Tompsona i Baju Malog Knindžu i ne zaključavaju kuće

Preporučujemo

Izraz Srbijanci, Srbijanac ili Srbijanka je višeznačan. U Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori se njime označavaju ljudi koji žive u Srbiji, bez obzira na etničku i religijsku pripadnost, dok u Vojvodini označava žitelje uže Srbije.

Izraz je predmet mnogobrojnih lingvističkih i političkih polemika. Često se osporava kao stran srpskom jeziku, a u centralnoj Srbiji na koju se najčešće i odnosi, mnogi ga smatraju uvredljivim.

Spor Srbin – Srbijanac potiče još iz vladavine kralja Milana Obrenovića, tačnije iz 1882. godine. Kada je Kneževina Srbija postala kraljevina, a kralj Milan Obrenović krunisan za kralja, on je iz Beča dobio zahtev u kome Austrougarska ističe da kralj "ne može biti srpski, već srbijanski", odnosno da svoj kraljevski pridev zasnuje na teritorijalnoj a ne etničkoj odrednici, budući da Kraljevina Srbija nema jurisdikciju nad Srbima van Srbije.

Habzburška monarhija je sebe smatrala domovinom Srba prečana, pa je izraz "srpski" doživljavala kao odraz pretenzija Srbije na sve Srbe.

Foto: Profimedia/Danita Delimont

Ovo se zadržalo i do današnjih dana, pa ćete mnoge Vojvođane čuti kako Srbe van Vojvodine nazivaju Srbijancima.

Vuk Karadžić je prvi u svoj Rječnik uveo termin "srbijanski":

U njemu stoji da je Srbijanac "čovjek iz Srbije", a "srbijanski" – "koji je iz Srbije". Nakon Vukovog, ovaj termin se našao i u svim ostalim rečnicima pod sličnom definicijom.

Izraz "Srbijanac" izbegavaju nesrpski (etnički) Crnogorci kojima pogoduje da se govori o Srbima i Crnogorcima, a ne o Srbijancima i Crnogorcima, jer po tome ispada da Crnogorci nisu Srbi. Još je i Njegoš koristio termin "Srbi, Srblji, Serbli" u 19. veku kada niko, recimo, nije poricao da su Crnogorci Srbi, pa je stvoren izraz "Srbijanac", da bi se razlikovao po geografskom poreklu, objasnio je filolog Ivan Klajn.

Foto: Profimedia, AFP

Klajn, međutim, smatra da se u hrvatskim i bošnjačkim medijima preteruje s upotrebom izraza "Srbijanac" i "srbijanski":

- Mi to ne priznajemo, a ne priznajemo ni postojanje jezika koji se zove "bosanski", što ne priznaju ni Hrvati. Ako hoće, oni taj jezik mogu nazvati bošnjački, ali ne bosanski - kaže Klajn.

Klajn je ukazao i na studiju profesora Egona Feketea koja do detalja predstavlja kako je došlo do rivaliteta Srbijanac-Srbin.

- Umesto prideva srpski može se upotrebiti i pridev srbijanski. Prvi ima šire značenje i nacionalnu konotaciju, dok se u drugom slučaju radi o teritorijalnom određenju, pa se pridev srbijanski vezuje za Srbiju.

Foto: Wikipedia/CC BY-SA 3.0

- Kao što svi Srbi nisu Srbijanci tako ni svi Srbijanci (građani Srbije) nisu Srbi - govorio je dr Fekete.

Klajn kaže da nigde u Evropi osim u Srbiji i Bosni ne postoji nacionalna oznaka koja bi bila pandan terminima "Bosanac" i "Srbijanac", poput "Francužanina" ili "Italijanjanina". Do toga nije došlo u Hrvatskoj (Hrvaćanin) i Albaniji (Albanjanin) iz politčkih razloga, jer se tamo više insistiralo na etničkoj monolitnosti. Srbi su, prema njegovim rečima, mnogo više bili izmešani s drugima nacionalnostima.

- U slučaju Hrvata u Bosni, njihovo postojanje je samo bilo povod za teritorijalne pretenzije - kaže Klajn.

(Telegraf.rs/Opanak)