"Proveo sam šest dana na respiratoru, spasao me je, ali moj život više nije isti"
Pacijent Dejvid Lit je otkrio svoje iskustvo borbe sa korona virusom
Respirator je postao neizostavna medicinska oprema u svim državama koje se bore protiv korona virusa. Tako je ovaj aparat, koji mehanički pomaže pacijentima da dišu, postigao svetsku slavu tokom pandemije Covid-19 bolesti. Mnogi pacijenti sa teškom kliničkom sliku trpe teške upale pluća i njihov život zavisi od respiratora, prenosi Vašington post.
Pacijent Dejvid Lat bio je u kritičnom stanju, a sve vreme se lečio na odeljenju intezivne nege u jednoj njujorškoj bolnici. Proveo je šest dana na respiratoru i bez ovog aparata danas ne bi bio živ. On je u razgovoru za strane medije otkrio detalje svoje bolesti, kao i put oporavka.
Kako je ispričao, 16. mart je smešten u bolnicu kada su doktori potvrdili da je zaražen korona virusom. Prethodno je imao simptome poput prehlade, groznicu, bolove u telu i umor. Međutim, Dejvid je kao dete bolovao od astme, te je sada imao otežano disanje.
Nekoliko dana je proveo u bolnici, stanje mu je bilo stabilno i prmao je dodatnu količine medicinskog kiseonika. Međutim, 20. marta zdravlje mu se naglo pogoršalo, a lekari su imali dve opcije - da ga intubiraju ili da ga stave na respirator.
- Sledećih šest dana sam uglavnom spavao, pod sedativima, respirator mi je služio kao pluća. Ne sećam se ničega iz ovog perioda. Na kraju su se moji lekari suočili sa izborom: da mi uklone respirator i vide da li mogu samostalno da dišem ili da mi urade traheotomiju. Posle sprovođenja testova za procenu moje sposobnosti disanja, lekari su odlučili da me skinu sa respiratora, a uz pomoć dodatnog kiseonika mogao sam ponovo samostalno da dišem - ispričao je Dejvid.
Iako je prezadovoljan uspehom lekara, i potpuno je izlečen od Covid-19 bolesti, on kaže da više njegov život nije isti.
- Svi koji imaju sreću da se oporave nakon respiratora, više nemaju isti život. Mnogi pacijenti kojima su isključeni respiratori trpe dugotrajne fizičke, mentalne i emocionalne probleme, uključujuć gubitak posla i psihološka pitanja, poput depresije i post-traumatskog stresnog poremećaja. Moja pluća moraju da obnove svoj kapacitet. Ostajem bez daha čak i kada napravim blagi napor, a nekada sam trčao maratone. Kad se tuširam, pravim pauze kako bih seo na plastičnu stolicu koju sam stavio u kadu. Respirator mi je oštetio glasne žice, sada mi je glas izuzetno hrapav mada mi je lekar rekao da to neće biti trajno i da ću se oporaviti. Vreme će pokazati. Neverovatno sam zahvalan što sam živ. I za to, moram da se zahvalim respiratoru - iskreno je ispričao nekadašnji pacijent.
amerika
(K.M./Telegraf.rs)