Ako ste rođeni između 1981. i 1986, ovaj tekst može da vam promeni život: Zašto predugo ne smete da ostanete "dete"
U Srbiji ima mnogo onih starijih od 30 godina koji i dalje žive kod roditelja
Skoro jedna trećina Amerikanaca i jedna četvrtina Britanaca koji su se rodili između 1981. i 1986. godine i dalje žive sa svojim roditeljima, rezultati su nekoliko lokalnih istraživanja. A nije nepoznanica i to da u Srbiji masovno ljudi iznad trideset godina žive sa svojim roditeljima.
Psiholozi pak, upozoravaju na činjenicu koliko je po psihičko zdravlje tridesetpetogodišnjaka opasan ovakav suživot.
Statistike kažu da se većina mladih u toku studija odseli od roditelja, ali ih neverovatno visoke cene kirija, troškova života, a posebno nemogućnosti kupovine stana primorale da se vrate u roditeljski dom.
Shodno tome, nemački istraživači koji su analizirali podatke 20 hiljada odraslih osoba došli su do rezultata da su oni koji su se vratili u porodični dom imali mnogo veće šanse da obole od depresije zbog osećaja ljutnje i nemogućnosti da obezbede dom baš kao i njihovi roditelji nekada.
U Srbiji pak smo svedoci raznih razloga zbog kojih ljudi ostaju ili se vraćaju kod roditelja. Ovo su samo neki od razloga:
"Dok poplaćam kiriju i račune, ne ostane mi ništa za izlaske. Bolje da živim s mojima ili mi se ne isplati da radim"
"Kad sam se razvela od muža, vratila sam se kod mame i tate"
"Posle raskida duge veze, vratio sam se kod mojih jer nisam mogao da podnesem da živim sam" itd...
Psiholog Radmila Bojović za rubriku Život i stil portala Telegraf.rs navodi da su u Srbiji ljudi dominantno živeli u višegeneracijskim zajednicama dok je danas to, pogotovo u urbanim sredinama, sve ređa pojava.
- Ne samo za muškarce, već i za bilo koje odraslo ljudsko biće, važno je da ima prostor i slobodu da svoj život organizuje onako kako on/a misli da treba. Svako ostajanje u domaćinstvu sa roditeljima bitno utiče na samostalnost i lične izbore i može doprineti tome da mladi, a neki i ne tako mladi muškarci i žene ne uspevaju da pređu u narednu fazu životnog ciklusa, a to je formiranje sopstvene porodice i/ili smislenog partnerstva.
U psihologiji prelazak kućnog praga simbolizuje nezavisnost. Iako sami prihvataju da su u današnje vreme stvari drugačije na globalnom nivou, to ih ne sprečava da se ponašaju kao tinejdžeri i gledaju na porodični dom kao na hotel.
- Izreka kaže da, dokle god su ti roditelji živi ti si nečije dete, ali suživot u domaćinstvu sa roditeljima ostavlja odraslu osobu predugo u poziciji deteta. To se možda, u prvi mah, može činiti kao lakša varijanta - koristiti usluge "mama hotela", ali ja smatram da je ta potraga za lakim rešenjima zapravo linija manjeg otpora koja dovodi do zastoja u razvoju čoveka - istakla je Radmila Bojović.
Istovremeno, roditelji stare i nije im više tako lako da opslužuju decu posebno ako neko od njih ima određeni vid indvaliditeta. U isto vreme žele da im dete ode iz kuće, ali se i brinu zbog trenutne situacije u modernom društvu.
- Razlozi zbog kojih odrasle osobe ostaju da žive u domaćinstvu sa roditeljima mislim da su u našoj sredini dominantno ekonomski, mada se i oni uglavnom koriste kao izgovor.
- Zrela, odgovorna i samosvesna ličnost će se truditi da preuzme odgovornost za sopstveni život i izbore i sigurno će se potruditi da sebi obezbedi lični prostor i privatnost - pa makar i ako bi to podrazumevalo izvesna odricanja. U suštini, sve se svodi na pitanje granica.
- Porodice u našoj kulturi su često umrežene, nediferencirane, a potomci iz takvih porodica nemaju potreban nivo samostalnosti i nisu spremni za izazove pred koje ih život stavlja. I to nikako ne znači da su samo 'deca' odgovorna.
- Nesamostalno potomstvo je zapravo neuspeh roditeljstva - zaključila je Bojović.
Rešenje koje i svetski psiholozi preporučuju roditeljima jeste da prestanu da se mešaju u život dece, kao i da im ne serviraju sve na tacni. To je jedini način da se distanciraju i da zatraže svoju nezavisnost.
Da li živite s roditeljima? Da li znate nekog ko živi s roditeljima i zbog čega je tako izabrao? Ostavite nam odgovore u komentarima...
(Tara Tomović/Telegraf.rs)