"NE ZABORAVI SINE, SVE SE VRAĆA!": Reči ovog starca će vas naterati da dobro razmislite o svom životu
"Sjedim ovdje kraj prozora i gledam satima negdje, a da me pitaš gdje ne znam ni sam. Ali gledam i čekam i kad ugledam mila lica moje djece kao da me sunce obasja. Mada, retko me obasja"
U našem narodu je i više nego poznata izreka "sve se vraća, sve se laća", međutim, o njoj ne razmišljamo kada činimo neke postupke, zbog kojih se često kasnije pokajemo.
Kako bi što bolje shvatili ovu izreku, ovog tmurnog jutra vam donosimo priču jednog starca, koji je ostao sam jer mu je žena preminula, a deca se otisnula u gradove kako bi pronašla sreću, osnovali su svoje porodice, i skoro potpuno zaboravili na njega.
Međutim, zašto se on odlučio da ispriča baš priču o tome? Pročitajte je do kraja i shvatiće se zbog čega se kaže "sve se vraća, sve se plaća".
"Bila jesu, pa prošla, pa opet došla neka teška vremena sinko moj. Kako znam za sebe uvijek se teško živjelo, ali prije je bilo lakše živjeti. Nije se Bog zna šta imalo, ali je srce bilo zadovoljno sa onim što imaš. Srce je bilo puno ljubavi iz koje se rađalo poštivanje ljudi.
Otac je bio otac, majka - majka, a dijete - dijete. A danas? Ne treba previše govoriti sve se zna.
Sve više svijeta se umiva svojim vlastitim suzama, jer sreća je za neke samo pojam ili bajka. Ako mene pitaš sine, ja dugo, dugo nisam osjetio mrvu neke radosti i spokoja. Dugo se nisam, sine, nasmijao od srca. Znaš ono "iz duše". ma svakako sam je zvao, ali nisam znao da je trebam zvati samo "živote moj". Ali sada znam...
A pitaš me za djecu? Dobri su mi, neka su živi i zdravi. Svi imaju svoju djecu i svoje živote. Dođu mi i obižu me koliko mogu, pruže koliko mogu. Sjedim ovdje kraj prozora i gledam satima negdje, a da me pitaš gdje ne znam ni sam. Ali gledam i čekam i kada ugledam mila lica moje djece kao da me sunce obasja. Mada, rijetko me obasja. Kažu mi da imaju i previše svojih obaveza i stalno su u nekoj žurbi.
Zapamti, sine moj, Bog daje a ljudi koriste. Ipak, nešto dobro nam je dao i ostavio a to je da smo svi djeca i da ćemo biti i roditelji. Da smo danas mladi - sutra stari. Da smo danas jaki - sutra slabi. Da smo danas zdravi a sutra ko zna? I da, ako ima pravde, eto baš tu se nalazi.
I ja sam nekada bio mlad i jak. I ja sam bio sretan i poletan. I mene su majka i otac čekali kao što čekam i ja sada. Zato, ne zaboravi sine, sve se vraća!".
(Telegraf.rs)