"Stolipinova kravata": Poslednji ruski reformator doneo je velike promene, ali ostao upamćen i po vešanjima

S. K.
Vreme čitanja: oko 2 min.

Petar Stolipin je bio značajna ličnost ruske političke scene s početka 20. veka, i poslednji veliki reformator u Ruskom carstvu.

Najviše je upamćen po agrarnim reformama koje je početkom 20. veka pokrenuo kao premijer, iako su nailazile na ogroman otpor, što je kulminiralo njegovim ubistvom 1911. godine.

Stolipin je rođen 1862. godine u aristokratskoj porodici, a završio je studije prava. Potom je započeo karijeru u javnoj službi: prvo kao tužilac, a zatim kao guverner u nekoliko različitih ruskih provincija, prenosi Index.

Njegovo iskustvo u javnoj upravi omogućilo mu je da se uzdigne u političkim krugovima i tako postane premijer.

Problemi Rusije na prelazu vekova podrazumevali su nedostatak moderne tehnologije i novih načina upravljanja ekonomijom zarad oporavka.

Ne treba zaboraviti ni nemirno rusko društvo koje je 1905. podiglo revoluciju protiv vlasti.

Revolucija je završena tako što je ruski car podelio vlast sa parlamentom, ali je nakon smirivanja situacije brzo napisao nove zakone po kojima ponovo ima apsolutnu vlast.

Foto: Niday Picture Library / Alamy / Alamy / Profimedia

Stolipin je na mestu premijera zamenio Sergeja Vitea. Odmah se koncentrisao na ideju da u jednom potezu reši oba ruska problema. Ako agrarnim reformama spasi privredu, rešiće i socijalni problem i sprečiti proteste protiv cara i carske vlasti.

Reforme su zaista dale dobar rezultat. Rusiju je dočekao period bez gladi, a hrana se izvozila za ekstra profit. Pored toga, Stolipin je nastavio da neguje politiku koju je uveo Vite, što je takođe pomoglo u oporavku zemlje.

Kada je preuzeo rukovodeću dužnost, a nakon što se našao na meti atentatora, posebnu pažnju je posvetio policiji, kojoj je dao dozvolu za hapšenja političkih protivnika i aktivista.

Na meti su bili uglavnom socijalisti i protivnici monarhističkog sistema. Ovi pojedinci su često umirali u zatvorima ili su bili javno pogubljeni.

Javna pogubljenja su tada uključivala vešanje osuđenika. Tokom njegovih godina pročuo se novi termin “Stolipinova kravata“, koji se odnosio na konopac na kome su stradale stotine ruskih državljana.

Kada je u septembru 1911. otišao u pozorište u Kijevu, Stolipin nije imao pojma šta će se dogoditi.

Tamo ga je sačekao Dmitrij Bogrov, pripadnik radikalne ruske grupe, koji je vrebao pogodan trenutak da napadne. Usred predstave je pucao Stolipinu s leđa, a zatim pobegao.

Premijer je prebačen u bolnicu, gde je preminuo nekoliko dana kasnije. Njegova smrt je bila šok za rusko društvo.

Posle njega, car Nikola II više nije mogao da povrati poverenje podanika, a ubrzo je počeo Prvi svetski rat - poslednja epizoda u priči o Ruskom carstvu.

(Telegraf.rs)