Nemci na Pelješcu traže kosti junaka sa slavne fotografije na kojoj usamljeno prkosi Hitleru

Iskopavanje je organizovao Nemački savez za brigu o vojnim grobljima

Foto: Profimedia/Niday Picture Library/Alamy

Nakon gotovo punih 78 godina na više lokacija oko Stona poslednjih dana je izvršena ekshumacija posmrtnih ostataka nemačkih vojnika koji su poginuli u borbi ili bili streljani od partizanskih jedinica nakon krvavih bitaka za oslobođenje ovoga dela Pelješca u oktobru 1944.

Iskopavanje je organizovao Nemački savez za brigu o vojnim grobljima (Volksbund Deutsche Kriegsgräberfürsorge) na osnovu ugovora s hrvatskom vladom i ekshumacijskih odobrenja izdatih od nadležnog Ministarstva branilaca, piše Slobodna Dalmacija.

Reč je, inače, o instituciji finansiranoj iz nemačkog državnog proračuna koja već decenijama nastoji da prikupi posmrtne ostatke mrtvih nemačkih vojnika ma gde da se nalaze, i dostojno ih evidentira i pokopa. Njihovim naporima je od 1990. godine u celoj Evropi ekshumiran i civilizovano pokopan gotovo milion nekadašnjih nemačkih vojnika. U Hrvatskoj se centralna nemačka vojna groblja u koja se prenose svi pronađeni i rasuti zemni ostaci nalaze u nekoliko većih hrvatskih gradova (Zagrebu, Sisku, Puli, Splitu...). Povrh ekshumacije i pokopa, Nemački savez za brigu o vojnim grobljima pokušava da identifikuje i moguća imena pronađenih soldata, te eventualno rekonstruiše načine, okolnosti i datume njihove pogibije.

Foto: Profimedia/Niday Picture Library/Alamy

Zanimljivo je da aktualne ekshumacije pripadnika Wehrmachta oko Stona uključuju i potragu za jednim prilično amblematskim likom, bivšim vojnikom 19. 999. tvrđavskog kaznenog bataljona, čiji su pripadnici u ranu jesen 1944. branili ovaj deo poluostrva od partizanske ofanzive. Reč je o Augustu Landmeseru koji je posthumno postao slavan po čuvenoj fotografiji iz 1936. godine na kojoj u masi ljudi zaluđenoj Adolfom Hitlerom jedini odbija da pozdravi nacističkim pozdravom i prkosno drži ruke prekrštene na prsima. Landmeser je u trenutku nastanka istorijske fotografije bio radnik u brodogradilištu Blohm&Vosss u Hamburgu. Bio je veren a kasnije i oženjen Jevrejkom, pa je nakon njenog ubistva u nemačkom koncentracionom logoru 1942. još otvorenije prkosio nacističkom režimu: na samome kraju rata prisilno je mobilizovan u 999. kazneni bataljon i dospeo je na Pelješac. Po partizanskom zauzimanju Stona 18. oktobra 1944. najverovatnije je zarobljen, a potom streljan u talasu pobedničke odmazde.

Pronađemo li i naknadno pouzdano identifikujemo Landmesera, kažu volonteri koji učestvuju u stonskom iskopavanju nemačkih vojničkih kostiju, istetoviraćemo ga na nadlaktici kao najslavniju figuru u dosadašnjoj "karijeri".

Vođa iskopavanja za Nemački savez koji brine o ratnim grobljima u Hrvatskoj Leonardo Lukinić kazao je da su oko Stona polsednjih dana našli posmrtne ostatke više desetina nemačkih vojnika. Uz nekoliko njih pronađene su i neoštećene metalne pločice s personalnim brojevima i oznakama 999. kaznenog bataljona. S identifikacijom tih vojnika mi dalje nemamo ništa, tumači propisanu proceduru Lukinić: originalne vojničke pločice šaljemo u Nemačku gde se u vojnim arhivima utvrđuje identitet njihovih vlasnika, te se o pronalasku posmrtnih ostataka pismom najpre obaveštava eventualna živa rodbinu. Vojnici uz koje ne pronađemo pločice verovatno nikad neće biti identifikovani, jer se zbog velikog broja vojničkih posmrtnih ostataka ne preduzimaju komplikovane i opsežne DNK analize.

Šta se još najčešće može pronaći u ovakvim masovnim grobnicama? Uz lopate i bagere, jedan od ključnih alata tragača za vojničkim ostacima su i detektori metala.

- U jamama su uglavnom kosti, ali neretko i zrna ili tragovi municije korišćene prilikom egzekucija, kopče s remenja ili vojničke opreme, dugmad, okovi vojničkih čizama ili cokula, češljevi, ogledalca, ključevi za konzerve, metalni upaljači... No, svedoče istraživači posmrtnih vojničkih ostataka, i jedan vrlo zanimljiv predmet koji se izuzetno često pronalazi u izuzetno očuvanom stanju: kondomi.

Kondomi su u jamama uglavnom očuvani jer je reč o gumenom predmetu koji kroz duge decenije pod zemljom nije bio izlagan sunčevom svetlu. Zanimljivo je da su ova pomagala bila sastavni deo nemačkih vojničkih sledovanja. Oboljevanje od veneričnih bolesti pred Hitlerovim vojnim sudovima se tretiralo gotovo jednako nedopustivo kao i samoranjavanje, te ste zbog sifilisa koji vas je izbacio iz vojničke mašine u ta vremena vrlo lako mogli završiti pred streljačkim vodom sastavljenim i od sopstvenih saboraca.

Video: Telegraf u logoru Westerbork iz koga je Ana Frank poslata na put bez povratka: Spomen žrtvama

(Telegraf.rs)