Kakvim su „limuzinama“ komunistički delegati dolazili u Jajce na zasedanje AVNOJ-a, a kako narodni poslanici danas dolaze na posao

Pešice, zaprežnim kolima, kamionima, autobusima, vozovima, kroz blato i kaljugu, po kijametu: tako su delegati iz svih krajeva Jugoslavije stizali u Jajce da bi doneli sudbonosne odluke koje će promeniti tok istorije. A kako članovi parlamenata republika bivše Jugoslavije danas stižu na posao, ne moramo posebno da objašnjavamo

Poslednjih nekoliko decenija čitav svet svedoči eroziji i devalvaciji pojma demokratije. Jaz između naroda sa jedne strane, i njegovih izabranih predstavnika sa druge, svakim je danom sve veći i veći; čak i u najrazvijenijim demokratijama vladajuće elite više nisu u stanju da prepoznaju želje „demosa“ zbog čega se čak i Americi dešava da je „demos“ iznenadi (kao što je to učinio izborom Donalda Trampa za predsednika).

Preporučujemo

Predstavnička demokratija odmetnula se od svog izvornog značenja, pa se ideal vlasti koja je u službi naroda transformirao u svoju suštu suprotnost. Gotovo da političare mrzi da više i lažu narod pred izbore, da mu se ulaguju, da bilo kakav odnos sa „ruljom“ imaju, kao da su im njihove fotelje bogomdane. A kako je sve bilo drugačije pre 75 godina, barem na tlu Jugoslavije i barem tokom rata!

Fotografije pred vama prikazuju dolazak brojnih delegata iz svih krajeva naše bivše zemlje, na Drugo zasedanje Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije koje se održalo u noći 29. novembra 1943. godine u Jajcu, i koje je u suštini udarilo temelj budućem socijalističkom federativnom uređenju Jugoslavije, iako nisu svi od 142 prisutna narodna predstavnika bili komunisti (bilo je tu i ljudi iz Hrvatske seljačke stranke, Srpske zemljoradničke stranke, Stranke samostalnih demokrata, Muslimanske zajednice, Stranke hrišćanskih socijalista, nekoliko radikala, čak i dva Hrvata iz Jugoslovenskog odbora osnovanog još 1915. godine u Londonu).

Neki su stizali pešice, neki zaprežnim kolima, a neki pak kamionima, autobusima, vozovima. Na drugoj slici možete videti većnike AVNOJ-a kako na putu za Jajce čamcem prelaze reku reku Sanu; a kako članovi parlamenata republika bivše Jugoslavije danas stižu na posao — ne moramo posebno da objašnjavamo. Skromna prevozna sredstva kojima su u tim ratnim okolnostima delegati prelazili preko čitave zemlje ne bi li se dočepali srca slobodne teritorije, nisu ih sprečila da donesu neke sudbonosne odluke koje su promenile tok istorije.

Koje su to odluke bile? Da „narodi Jugoslavije nikada nisu priznali i ne priznaju raskomadanje Jugoslavije sa strane fašističkih imperijalista“ te da su „dokazali u zajedničkoj oružanoj borbi svoju čvrstu volju da ostanu i dalje ujedinjeni u Jugoslaviji“.

Ali, „da bi se ostvario princip suverenosti naroda Jugoslavije, da bi Jugoslavija pretstavljala istinsku domovinu svih svojih naroda i da nikad više ne bi postala domen bilo koje hegemonističke klike, Jugoslavija se izgrađuje i izgradiće se na federativnom principu, koji će obezbediti punu ravnopravnost Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca i Crnogoraca, odnosno naroda Srbije, Hrvatske, Slovenačke, Makedonije, Crne Gore i Bosne i Hercegovnine“.

Zatim se, između ostalog, „u skladu sa takvom federativnom izgradnjom Jugoslavije, koja se temelji na najpunijim demokratskim principima“, donosi odluka da je „Antifašističko veće narodnog oslobođenja Jugoslavije vrhovno zakonodavno i izvršno pretstavničko telo naroda Jugoslavije i vrhovni pretstavnik suvereniteta naroda i države Jugoslavije kao celine“.

(O. Š.)