ŠTA MISLITE O OVOME? Besni katolički fratar piše pismo pre 133 godine: Nema u Bosni ni Srba ni Hrvata, samo Bošnjaka! (FOTO)

„Mi bolnim srcem gledamo u dvoličnost naše visoke Vlade, koja naš jezik zove ’Zemaljskim’, i dopušta da se njeki zovu ’Srbi’ a njeki ’Hrvati’ umjesto da pravedno, i iskreno rekne ’zemlja Bosna’, ’žitelji Bošnjaci’, a njihov jezik ’bosanski’“, pisao je pre 1885. godine fra Antun Knežević u pismu Benjaminu Kalaju, austrougarskom upravitelju Bosne-Hercegovine

Antun Knežević se rodio 1834. godine u Varcar Vakufu, danas Mrkonjić Gradu. Fratar je postao 1851. godine, a prvu misu održao je naredne. Pre toga, studirao je u Fojnici, Rimu i Sijeni.

Preporučujemo

Za života je fra Antun bio poznat kao žestoki protivnik hrvaćenja bosanskih katolika sa jedne strane, te srbljenja bosanskih pravoslavaca sa druge. Čvrsto je verovao u to, da su Bošnjaci Bošnjaci, ma koje vere bili, i da nisu ni Srbi ni Hrvati. Tvrdio je, da pre treće četvrtine XIX veka Srba i Hrvata u Bosni nije bilo. Jedini identitet koji je priznavao iznad bošnjačkog bio je ilirski, odnosno jugoslovenski, i u tom je smislu bio pripadnik ilirskog pokreta.

Napisao je dela intrigantnih, primamljivih naslova kao što su „Rieč popa Gojka Miroševića svojem Bošnjakom i Hercegovcem“, „Rieč Hodže bosanskog Hadži Muje Mejovića“, „Suze bošnjaka nad grobnicom kralja svoga u Jajcu“, „Krvava knjiga“, „Opet o grobu bosanskom“, „Kratka povjest kralja bosanski“, „Pad Bosne“, „Varica“.

Po ovome, on nije bio usamljen. Šta više, on je to preuzeo direktno od svog učitelja fra Ivana Franje Jukića. A franjevci u Bosni još su barem od XVII veka (ako ne i oduvek) bili usvojili bošnjački identitet i prenosili ga kroz generacije. Pošto su u pitanju katolici, onda se može zaista reći, da Hrvata u Bosni nije bilo pre kraja XIX veka.

Što se Srba tiče, koliko je nama poznato, među pravoslavnim sveštenstvom i monaštvom nije bilo ovakvih identitetskih stavova, tako da su svi pravoslavni bili Srbi. Doduše, često su naši po Bosni i Hercegovini o sebi govorili kao o Vlasima, i često su ih drugi tako zvali; mi danas to razumemo kao sinonim za Srbe, ali niko od nas ne može ući u glavu nekoga ko je mrtav već 150 godina.

Uglavnom, fra Antun Knežević — koji je u Kotor Varoši tokom služenja mise preminuo 1889. godine — napisao je 1885. pismo Benjaminu Kalaju, austrougarskom upravitelju Bosne-Hercegovine, da ga preda vladi u „carstvujuščoj Vijeni“. Pismo, koje prenosimo u celosti, glasi ovako:

„Zadnjeg vremena pripisali su se glasovi, a i novine — osobito susjedne — trubile su pried cielim svietom o budućoj sudbini Bosne, i Bošnjaka. Neka naša bratija zahtijevaše nek se njima Bosna brez ikakva ugovora, i uprav u robstvo pridade; njeki htjedoše ju uprav proždrti, i s lica zemlje dignuti, te joj jedan dio dadoše Crnojgori, a jedan Srbiji, jedan Dalmaciji, a jedan Hrvatskoj, te tako ’Bosne ponosne’ i spomen u vieke utrnuti.

Vaša preuzvišenost! Sila može svašta učiniti, ali sila silniku nigda nikakvo pravo ne daje; zato Bošnjaci nigda dopustiti neće, da se tako od njih i od njihove dične Kraljevine učini, to će se boriti za svoja prava, dok jedan živ bude! Mi bolnim srcem gledamo u dvoličnost naše visoke Vlade, koja naš jezik zove ’Zemaljskim’, i dopušta da se njeki zovu ’Srbi’ a njeki ’Hrvati’ umjesto da pravedno, i iskreno rekne ’zemlja Bosna’, ’žitelji Bošnjaci’, a njihov jezik ’bosanski’.

A zar ćemo dopustiti da se spomen nas, i naše kraljevine uništi! Nigda! To nigda dopustiti nećemo! Nek se naš Sbor sazove, i na njem će Bošnjaci slobodnom svojom voljom izjaviti šta žele, i s kim hoće da budu; uvijek prije osiguravši prava svoja, i svoje Kraljevine.“

Tako je Benjaminu Kalaju, austrougarskom upravitelju Bosne-Hercegovine, pisao fra Antun Knežević te 1885. godine. Ali, koliko se tačno Bosanaca pravoslavne, islamske i katoličke vere slagalo sa njim, veliko je pitanje, na koje odgovara nemamo.

Možda jedan deo, jer na jednom drugom mestu on kaže: „Ali čast i poštenje obodvojici naših prijatelja, Srbu i Hrvatu. Mi njihovu narodnost ne preziremo, mi na njiha krivim okom ne gledamo, mi nikad nećemo zanijekati, da nijesmo od jugoslovenskog plemena, već baš hoćemo, da svakome jasno dokažemo, da smo mi Bošnjaci na prvom stepenu toga slavnoga roda.

Ali uvijek ostajemo Bošnjaci kao što su nam bili i pradjedovi i ništa drugo. Dakle nek se dobro ogledaju po zemlji naša braća, koji toliko stoljeća u Bosni i Hercegovini stanuju i živu, a hoće da su Srbi ili Hrvati. Neka ovo lijepo prouče i promozgaju“.

(O. Š.)