GLAS VAPIJUĆEG U PUSTINJI: Moćne reči iz Novog zaveta o rođenju i velikoj misiji Svetog Jovana Preteče (FOTO)

"Kao što je pisano kod proroka: Evo ja šaljem anđela svojega pred licem tvojim, koji će pripremiti put tvoj pred tobom. Glas vapijućeg u pustinji: Pripremite put Gospodnji, poravnite staze njegove"

Sabor Svetog Jovana Krstitelja, u našem narodu poznat i kao Jovanjdan, verski je praznik i krsna slava velikog broja Srba. E, pa srećna slava! Po nekim procena, četvrta je ovo slava po broju svečara u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Premda samo to stepenovanje ne svedoči o važnosti ovog svetitelja — kao savremenik Isusov i kao preteča svakako je "važniji" od Svetog Nikole Mirlikijskog koji je "najpopularniji" — ipak sam broj ukazuje na to.

Preporučujemo

Priča o Svetom Jovanu Krstitelju, poznatom i kao Preteča jer je došao pre Isusa Hrista da najavi njegov dolazak, uglavnom je poznata, mada se čovek svakako dana iznenada kada čuje da neko ne zna ono što je poznato. Međutim, uprkos tome, neveliki broj ljudi je imao prilike da sa direktnog izvora — iz Novog zaveta — pročita šta se zapravo desilo u Judeji pre dve hiljade godina.

Luka u svom Jevanđelju, koje se drži za najlepše napisano od svih, piše ovako: "U vrijeme Iroda, cara judejskoga, bijaše neki sveštenik od reda Avijina, po imenu Zaharija, i žena njegova od kćeri Aronovih, po imenu Jelisaveta. A bijahu oboje pravedni pred Bogom, i življahu po svima zapovijestima i uredbama Gospodnjim besprekorno. I nemahu djece, jer Jelisaveta bješe nerotkinja, i bijahu oboje već poodmaklih godina.

I dogodi se, kad on služaše po svome redu pred Bogom, da po običaju sveštenstva pade mu u deo da uđe u hram Gospodnji i kadi. I sve mnoštvo naroda moljaše se napolju za vrijeme kađenja. A njemu se javi anđeo Gospodnji stavši sa desne strane kadionog žrtvenika. I zbuni se Zaharija vidjevši ga i spopade ga strah.

A anđeo mu reče: Ne boj se, Zaharija, jer je uslišena molitva tvoja; i žena tvoja Jelisaveta rodiće ti sina, i nadjenućeš mu ime Jovan. I biće ti radost i veselje, i mnogi će se obradovati rođenju njegovu. Jer će biti velik pred Gospodom, i neće piti vina i sikera; i ispuniće se Duha Svetoga još u utrobi matere svoje; i mnoge će sinove Izrailjeve obratiti Gospodu Bogu njihovome; i on će naprijed ići pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srca otaca ka djeci, i nepokorne ka mudrosti pravednika, i da pripravi Gospodu narod spreman.

I reče Zaharija anđelu: Po čemu ću ja to poznati? Jer ja sam star i žena je moja u godinama. I odgovarajući anđeo reče mu: Ja sam Gavrilo koji stojim pred Bogom, i poslan sam da ti govorim i da ti ovo blagovijestim. I evo, bićeš nijem i nećeš moći govoriti do onoga dana dok se to ne zbude, zato što nisi vjerovao mojim riječima koje će se ispuniti u svoje vrijeme.

I narod čekaše Zahariju, i čuđahu se što se zabavi u hramu. A izišavši ne mogaše da im govori; i razumješe da je imao viđenje u hramu; i on im davaše znakove, i osta nijem. I kada se navršiše dani službe njegove, otide domu svojemu. A poslije onih dana zatrudnje Jelisaveta žena njegova, i krijaše se pet mjeseci govoreći: Tako mi je učinio Gospod u dane ove u koje pogleda na me da me izbavi od sramote među ljudima" (Lk 1:5-25).

Nakon ovoga narator govori o poseti arhanđela Gavrila Mariji Josifovoj; primivši blagovesti o tome da je izabrana da se kroz nju otelovi Bog, shvativši značaj toga, primivši i obaveštenje da je njena ostarela rođaka Jelisaveta trudna, priča se nastavlja ovako:

"A Marija ustavši onih dana otide hitno u gorski kraj, u grad Judin. I uđe u dom Zaharijin, i pozdravi Jelisavetu. A kad Jelisaveta ču pozdrav Marijin, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Jelisaveta se ispuni Duha Svetoga, i povika uzvišenim glasom i reče: Blagoslovena si ti među ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje! I otkud meni ovo da dođe mati Gospoda mojega meni? Jer gle, kada glas pozdrava tvojega dođe u uši moje, zaigra dijete od radosti u utrobi mojoj. I blago onoj koja vjerova, da će se izvršiti što joj je kazao Gospod.

I reče Marija: Veliča duša moja Gospoda; i obradova se duh moj Bogu, Spasu mojemu, što pogleda na smjernost sluškinje svoje; jer gle, od sada će me zvati blaženom svi naraštaji; što mi učini veličinu Silni, i sveto ime njegovo. I milost je njegova od koljena do koljena onima koji ga se boje. Pokaza silu mišicom svojom; razasu gorde u mislima srca njihova. Zbaci silne sa prijestola, i podiže ponižene. Gladne napuni blaga, i bogate otpusti prazne. Prihvati Izrailja slugu svojega da se opomene milosti; kao što govori ocima našim, Avraamu i sjemenu njegovu do vijeka.

I ostade Marija sa njom oko tri mjeseca, i vrati se domu svome. A Jelisaveti dođe vrijeme da rodi, i rodi sina. I čuše njeni susjedi i rodbina da je Gospod pokazao veliku milost svoju na njoj, i radovahu se s njom. I u osmi dan dođoše da obrežu dijete, i davahu mu ime oca njegova – Zaharija.

I odgovarajući mati njegova reče: Ne, nego da se zove Jovan. I rekoše joj: Nikoga nema u rodbini tvojoj da se zove tim imenom. I znacima pitahu oca njegova kako bi on htio da ga nazovu. I zaiskavši daščicu napisa govoreći: Jovan mu je ime. I začudiše se svi. I odmah mu se otvoriše usta njegova i jezik njegov, i govoraše blagosiljajući Boga. I uđe strah u sve susjede njihove; i po svoj gorskoj Judeji razglasi se sav ovaj događaj i svi koji čuše staviše u srce svoje govoreći: Šta li će biti ovo dijete? I ruka Gospodnja bješe s njim.

A Zaharija otac njegov ispuni se Duha Svetoga i prorokova govoreći: Blagosloven Gospod Bog Izrailjev što pohodi i izbavi narod svoj. I podiže nam rog spasenja u domu Davida, sluge svojega, kao što kaza ustima svetih proroka svojih od vijeka, da će nas spasti od neprijatelja naših i iz ruku sviju koji nas mrze; učiniti milost ocima našim, i opomenuti se svetoga zavjeta svojega, zakletve kojom se zakle Avraamu ocu našemu, da će nam dati: Izbavljenje iz ruku neprijatelja naših, da mu bez straha služimo, U svetosti i u pravdi pred njim u sve dane života našeg. I ti, dijete, zvaćeš se prorok Višnjega; jer ćeš ići naprijed pred licem Gospodnjim da mu pripraviš put; da dadeš poznanje spasenja narodu njegovu za oproštenje grijeha njihovih, radi srdačne milosti Boga našega, kojom nas je pohodio Istok s visine; da obasja one koji sjede u tami i sjeni smrti; da upravi noge naše na put mira. A dijete rastijaše i jačaše duhom i bijaše u pustinji do dana dok se ne pokaza Izrailju" (Lk 1:39-80).

Ovde se priča ponovo razilazi sa Isusovom, pa se govori o Hristovom rođenju u Vitlejemu, obrezanju, pročišćenju, gubljenju u Hramu, i drugim stvarima, da bi se u jednom trenutku ponovo spojila sa Jovanovom.

Luka piše: "A u petnaestoj godini vladavine ćesara Tiverija, kad upravljaše Pontije Pilat Judejom, i Irod četverovlasnik Galilejom, a Filip, brat njegov četverovlasnik Iturejom i zemljom Trahonitidom, i Lisanije četverovlasnik Avilinom, za vrijeme prvosveštenika Ane i Kajafe, dođe riječ od Boga Jovanu sinu Zaharijinu u pustinji, i on pođe po svoj okolini Jordana propovijedajući krštenje pokajanja za oproštenje grijehova.

Kao što je napisano u knjizi riječi proroka Isaije koji govori: Glas vapijućeg u pustinji: pripravite put Gospodnji; poravnite staze njegove; svaka dolina neka se ispuni i svaka gora i svaki brijeg neka se slegnu; i što je krivo neka bude pravo i neravnine na putevima neka budu glatke; i svako će tijelo vidjeti spasenje Božije.

Jovan pak govoraše narodu koji izlažaše da ih krsti: Porodi aspidini, ko vam kaza da bježite od gnjeva koji ide? Rodite, dakle, plodove dostojne pokajanja, i ne počinjite govoriti u sebi: Imamo oca Avraama; jer vam kažem da Bog može i od kamenja ovog podignuti decu Avraamu. A već i sjekira stoji drveću kod korijena; i svako drvo koje dobra roda ne rađa siječe se i u oganj baca. I pitahu ga ljudi govoreći: Šta ćemo, dakle, činiti? A on odgovarajući reče im: Koji ima dvije haljine neka dade onome koji nema; i koji ima hrane neka čini isto tako.

Dođoše pak i carinici da ih krsti. i rekoše mu: Učitelju, šta ćemo činiti? A on im reče: Ne činite ništa više nego što vam je naređeno. A pitahu ga i vojnici govoreći: A šta ćemo mi činiti? I reče im: Nikoga da ne zlostavljate niti koga da opadate, i budite zadovoljni svojom platom.

A kako je narod iščekivao (Hrista) svi pomišljahu u srcima svojim za Jovana: nije li on Hristos? Odgovaraše Jovan svima govoreći: Ja vas krštavam vodom; ali ide za mnom jači od mene, kome ja nisam dostojan odriješiti remena na obući njegovoj: On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U njegovoj ruci je lopata, i očistiće gumno svoje, i skupiće pšenicu u žitnicu svoju, a pljevu će sažeći ognjem neugasivim. I mnogo još drugo tješeći ih, propovijedaše narodu jevanđelje.

A Irod četverovlasnik, koga koraše Jovan zbog Irodijade žene brata njegova, i zbog svih zala koja učini Irod, dodade na sve još i ovo: zatvori Jovana u tamnicu. A dogodi se kada se bješe krstio sav narod, i kada se Isus krstio, dok se on moljaše Bogu, otvori se nebo, i siđe na njega Duh Sveti u tjelesnom obliku kao golub, i ču se glas sa neba govoreći: Ti si Sin moj ljubljeni, ti si po mojoj volji" (Lk 3:1-22).

Sveti Jovan Bogoslov ovaj događaj krštenja na reci Jordanu ovako opisuje: "A sutradan vidje Jovan Isusa gdje dolazi k njemu, i reče: Gle, Jagnje Božije koje uzima na se grijehe svijeta! Ovo je onaj za koga ja rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji preda mnom bi, jer prije mene bješe. I ja ga ne znadoh, ali da se javi Izrailju, zato dođoh ja da krštavam vodom.

I posvjedoči Jovan govoreći: Vidio sam Duha gdje silazi kao golub sa neba i ostade na njemu. I ja ga ne znadoh, ali Onaj koji me posla da krštavam vodom on mi reče: Na koga vidiš da silazi Duh i ostaje na njemu to je onaj koji krštava Duhom Svetim. I ja sam vidio i zasvjedočio da je on Sin Božiji" (Jn 1:29-34).

Marko kaže: "Kao što je pisano kod proroka: Evo ja šaljem anđela svojega pred licem tvojim, koji će pripremiti put tvoj pred tobom. Glas vapijućeg u pustinji: Pripremite put Gospodnji, poravnite staze njegove. Pojavi se Jovan krsteći u pustinji, i propovijedajući krštenje pokajanja za oproštenje grijehova. I izlažaše k njemu sva Judejska zemlja i Jerusalimljani; i krštavaše ih sve u rijeci Jordanu, i ispovijedahu grijehe svoje.

A Jovan bijaše obučen u kamilju dlaku, i imaše pojas kožni oko sebe: i jeđaše bilje i divlji med. I propovijedaše govoreći: Dolazi za mnom jači od mene pred kim ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti remena na obući njegovoj. Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim. I dogodi se u one dane da dođe Isus iz Nazareta Galilejskoga, i krsti ga Jovan u Jordanu. I odmah izlazeći iz vode vidje nebesa gdje se otvaraju i Duh kao golub silazi na njega. I glas dođe s neba: Ti si Sin moj ljubljeni koji je po mojoj volji" (Mk 1:2-11).

Ovaj krupni novozavetni događaj na Jordanu opisuje i Matej, što znači svi kanonski jevanđelisti, što opet svedoči o važnosti tog događaja i samog Svetog Jovana Krstitelja. Matej, nakon sličnih opisa onoga što je Jovan radio i govorio na reci koje nalazimo i kod Luke, piše: "Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Jovanu da ga ovaj krsti. A Jovan mu branjaše govoreći: Ti treba mene da krstiš, a ti li dolaziš meni? A Isus odgovori i reče mu: Ostavi sada, jer tako nam treba ispuniti svaku pravdu. Tada ga ostavi.

I krstivši se Isus iziđe odmah iz vode; i gle, otvoriše mu se nebesa, i vidje Duha Božijega gdje silazi kao golub i dolazi na njega. I gle, glas sa nebesa koji govori: Ovo je Sin moj ljubljeni koji je po mojoj volji" (Mt 3:13-17).

(O. Š.)