Prepoznajete li ovo čudovište? Možda je već spasilo život vašem ocu, majci, bratu ili sestri

S. K.
Vreme čitanja: oko 2 min.
Foto: Shutterstock

Ako niste prepoznali životinju sa naslovne fotografije, a možda se pitate zašto je nazivamo čudovištem, evo odgovora.

Pred vama je gila čudovište (Heloderma suspectum), jedinstvena vrsta guštera iz Severne Amerike, poznata po otrovnom ujedu i misterioznom načinu života. Stanovnik je surovih pustinjskih predela i jedini otrovni gušter koji je poreklom iz SAD.

Ugriz izaziva neopisivu bol

Uprkos imenu i reputaciji, gila čudovište je generalno sporo i neagresivno stvorenje koje većinu života provodi skriveno od pogleda. I, da, možda vam je već spasilo život ili život nekoga ko vam je veoma blizak!

Ujed gila čudovišta može biti izuzetno bolan, ali je njegov otrov postao osnova za lekove koji spasavaju živote miliona ljudi sa dijabetesom tipa 2.

Ako niste znali, pre više od 30 godina, naučnici su otkrili neverovatan potencijal koji se krije u pljuvački ovog pustinjskog gmizavca. Za razliku od zmija, gila ima žlezde u donjoj vilici, a otrov polako curi duž njegovih zuba dok čvrsto drži plen.

Ugriz kod ljudi izaziva neopisivi bol, osećaj pečenja i nelagodnost koja može trajati satima. Intenzitet bola je zaintrigirao naučnike da detaljnije prouče sastav pljuvačke, tačnije otrova gila čudovišta, prenosi Net.hr.

Foto: Shutterstock

Dug proces do rešenja

Ključno otkriće se dogodilo sredinom 1990-ih kada su stručnjaci, uključujući dr Džona Enga, identifikovali hormon u pljuvački nazvan eksendin-4. Ubrzo je postalo očigledno da ovo jedinjenje ima obećavajuća svojstva vezana za metabolizam šećera.

Dalja istraživanja su otkrila da je eksendin-4 strukturno veoma sličan ljudskom hormonu GLP-1, koji igra ključnu ulogu u regulaciji šećera u krvi. Naime, stimuliše pankreas da luči insulin posle jela, usporava pražnjenje želuca i smanjuje apetit.

Kod ljudi koji pate od dijabetesa tipa 2, proizvodnja ili delovanje GLP-1 je često smanjeno.

Otkriće eksendina-4 dovelo je do razvoja sintetičkog leka “eksenatid”. Proces od otkrića do odobrenja leka bio je dug - Iako je njegov potencijal prepoznat početkom 1990-ih, lek, pod komercijalnim imenom Bietta, nije odobren od strane američke Uprave za hranu i lekove (FDA) sve do aprila 2005.

Fascinantna priroda

“Eksenatid” pomaže pacijentima da kontrolišu nivo šećera u krvi stimulišući sopstvenu proizvodnju insulina kao odgovor na povišenu glukozu, potiskujući oslobađanje glukagona (hormona koji podiže šećer u krvi) i usporavajući varenje.

Otkriće leka za dijabetes u otrovu gila čudovišta je fascinantan primer kako priroda - čak i u svojim najopasnijim oblicima, može da ponudi rešenja za ljudske bolesti.

Podseća nas na važnost očuvanja prirode, jer nikada ne znamo gde se krije sledeća revolucionarna medicina.

(Telegraf.rs)