Otkrivena zlokobna tajna Crvenog mora: Na dnu se krije opasnost za gotovo sav živi svet
Naučnici koji su istraživali dubine Crvenog mora otkrili su prirodne smrtosne zamke na morskom tlu. Naime, naučnici su pronašli bazene sa slanom vodom na skoro 1.200 metara ispod površine zaliva Akaba, koji su i do 10 puta slaniji od normalne morske vode, a nedostatak kiseonika u suštini ubijaju sav život koji ulazi unutra.
Istraživači sumnjaju da ova ekstremna okruženja oponašaju teške uslove Zemlje iz ranog perioda, posebno u dubokom moru gde se život možda prvi put pojavio.
Bazeni sa slanom vodom su retki, tek oko 40 ih je otkriveno u Crvenom moru, Mediteranu i novoimenovanom Američkom zalivu.
Tim je primetio da bazeni takođe deluju kao geološke kapsule, čuvajući zapise o prošlosti Akabskog zaliva zbog neporemećenog sedimenta.
Oni će moći da vide informacije o cunamijima, bujičnim poplavama i zemljotresima u regionu koji su se desili pre više hiljada godina.
Bazeni sa slanom vodom pronađeni su u oblasti Crvenog mora za koju se veruje da je mesto gde je Mojsije razdvojio vode dok je Izraelce vodio u Obećanu zemlju.
"Neomski bazeni sa slanom vodom, kako ih zovemo, proširuju poznati geografski opseg bazena slane vode Crvenog mora i predstavljaju jedinstveno okruženje za očuvanje sedimentnih signala regionalnih klimatskih i tektonskih događaja", rekli su istraživači.
Zaliv Akaba smatra se misterioznim zbog svojih jedinstvenih geoloških odlika, uključujući ekstremne dubine, vulkansku aktivnost i neobične varijacije temperatura na dubini.
Jedno im je privuklo pažnju
Region je izduženi pojas Crvenog mora koji odvaja egipatski Sinaj od Saudijske Arabije i neki stručnjaci veruju da je to mesto gde je Mojsije razdvojio vode dok je Izraelce vodio u Obećanu zemlju. To je zato što je zaliv Akaba dublji i širi od drugih regiona Crvenog mora, što bi moglo da se uskladi sa pričom o Mojsiju u Knjizi izlazaka.
U Bibliji se takođe govori o tome kako su Izraelci putovali kroz pustinju pre nego što su stigli do mora, a neki putevi u blizini Akabe mogu odgovarati opisu. Ali naučnici sa Univerziteta u Majamiju otkrili su još jednu enigmu dok su šest nedelja istraživali dubine podvodnim vozilom na daljinsko upravljanje (ROV).
"Imali smo mnogo sreće. Otkriće je došlo u poslednjih pet minuta desetosatnog ronjenja ROV-a, koje bismo mogli da posvetimo ovom projektu", rekao je profesor Sem Purkis.
ROV je naime snimio pusto morsko dno gusto prekriveno blatom u tim poslednjim minutama, odvodeći istraživače do bazena sa slanom vodom. Pošto je ova slana voda tako gusta, ona se nalazi na dnu okeana i ne može se lako mešati sa okolnom slanom vodom.
Na mestima gde slana voda izvire iz zemlje, "salamuri" mogu da formiraju čudna podvodna jezera i bare.
Ništa tu ne može da preživi?
Dok bi većina oblika života odmah uginula čim bi ušli unutra, naučnici su uočili ekstremofilne prokariote kako napreduju. To su jednoćelijski organizmi koji žive u ekstremnim okruženjima sa uslovima poput visoke temperature, pritiska, saliniteta, kiselosti ili zračenja.
Tim je takođe pronašao bakterije koje redukuju sulfate, pretvarajući ih u energiju. Naučnici su otkrili da su ove bakterije toliko smanjile nivoe sulfata u Akabskom zalivu da je odnos sulfata i hlorida u slanoj vodi najniži ikada zabeležen u tom području. To znači da bakterije igraju veliku ulogu u promeni hemijskog sastava vode.
Dok većina stvorenja ne može da preživi u ovim bazenima, mnoga se zadržavaju u njihovoj blizini, jer bakterije stvaraju izvore hrane za njih. Tim je u blizini uočio jegulje, škampe i mekušce...
Tim takođe veruje da ovi bazeni mogu pružiti tragove o životu na drugim planetama, naveli su u svojoj studiji.
"Naše trenutno razumevanje je da je život na Zemlji nastao u dubokom moru, gotovo sigurno u anoksičnim — bez kiseonika — uslovima", rekao je Purkis za Live Science.
Potraga za životom
Dubokomorski slani bazeni predstavljaju odličan analog rane Zemlje i, uprkos tome što su bez kiseonika i izrazito slani, vrve bogatom zajednicom takozvanih 'ekstremofilnih' mikroba.
"Proučavanje ove zajednice omogućava uvid u vrstu uslova u kojima se život prvi put pojavio na našoj planeti i može usmeriti potragu za životom na drugim 'vodenim svetovima' u našem Sunčevom sistemu i dalje", naveo je,
"Tim je uzeo uzorke sedimenta iz bazena, koji predstavljaju neprekinuti zapis o prošlim padavinama u regionu, protežući se više od 1.000 godina unazad, kao i zapise o zemljotresima i cunamijima“, rekao je Purkis.
Nalazi su prikazali vremenske događaje u poslednjih 1.000 godina, pokazujući da se velike poplave od kiše javljaju otprilike jednom na svakih 25 godina, dok se cunamiji dešavaju otprilike jednom na svakih 100 godina.
(Telegraf.rs)