Ispovest majke čije je dete zavisno od igrica: "Jedne noći sam začula zvono i ugledala lekare na vratima"

S. K.
Vreme čitanja: oko 2 min.

"Kazao je da se oseća beskorisno... uopšte nije zvučao kao moj sin", kazala je žena

Foto: Fredrick Tendong/Unsplash

Tek kada je ekipa Hitne pomoći zazvonila na vrata, u dva sata ujutru, Di je shvatila koliko njen sin Džejk ima ozbiljan problem.

Bila je pospana i dezorijentisana, a jedan od lekara ju je upitao da li je tinejdžer kod kuće. Ona ga je uputila u spavaću sobu. Nesrećna žena nije shvatala šta se dešava, a danas ovu epizodu opisuje kao “najgoru noćnu moru”.

U početku, nije bilo sasvim jasno ko je pozvao Hitnu pomoć i zašto, ali je Di kasnije složila kockice bizarnog događaja, prenosi Guardian.

Dan ranije, žiteljka Zapadnog Midlendsa vratila se kući sa posla (radi kao medicinska sestra) i zamolila Džejka da joj spremi malo pirinča za večeru.

Šesnaestogodišnjak to nije učinio, jer se igrao u sobi, pa je majka izgubila živce i “zaplenila” mu laptop.

Sutradan, Džejk nije izlazio iz sobe i slao je sve ekstremnije poruke svojoj devojci na Discordu. Požalio se na majku, a potom otišao do kuhinje i uzeo nož.

Njegove mračne poruke uplašile su devojku i ona je pozvala lekare, plašeći se da će počiniti samoubistvo.

“Nije joj rekao zašto želi da se ubije, ali su njegove poruke bile srceparajuće. Kazao je da se oseća beskorisno... uopšte nije zvučao kao moj sin. On je voljeno dete, omiljeni unuk. Moje sve”, ispričala je majka.

Foto: Axville/Unsplash

Međutim, u korenu svega bilo je Džejkovo kompulzivno igranje. Di je puno radila, a dečaka su od malih nogu čuvale baka ili tetka.

U jednom trenutku, dobio je laptop i ručnu konzolu, da bi kasnije prešao da sofisticiranije sisteme. Obožavao je igrice.

“Bilo šta sa ubijanjem”, kazala je majka.

Džejk je bio tiho, introvertno dete, ali njegovo ponašanje se pogoršavalo. Upao je u probleme u školi, gde se sukobio s jednom od učenica.

Svaki slobodni trenutak je koristio za gejming. Pretvarao se da uveče ide u krevet, a zapravo je ostajao uz računar do pet-šest ujutru.

“Onda bi odlazio u školu, i vraćao se igricama. Jeo je 100 km/h, nije prao zube, retko se tuširao”, objasnila je zabrinuta žena.

Foto: Shutterstock

Dolazak Hitne pomoći usred noći bio je “poziv na buđenje”. Di je poslala sina kod psihologa i angažovala privatnog učitelja kako bi popravio ocene u školi.

“Rekla sam da mu treba pomoć, ako treba i rehabilitacija. Svuda sam gledala. To sam morala da uradim, u suprotnom bi se slomio”, rekla je.

Džejk sada ima 21 godinu i studira programiranje i dizajn. U prijavi za fakultet je napisao da želi da kreira igre koje bi imale “pozitivan uticaj na mentalno zdravlje”.

“Stalno ga podsećam na tu izjavu. Poručujem drugim roditeljima da nikada ne odustaju. Za dete se vredi boriti”, rekla je Di.

(Telegraf.rs)