ANTIČKI BOG SA OGROMNOM EREKCIJOM: Prijapa su u pomoć prizivali masturbacijom (FOTO)

Njegove su se statuice nalazile po vrtovima širom Rimskog carstva, a da bi se prizvao u pomoć bilo je dovoljno obuhvatiti je u prolazu šakom desne ruke i povlačiti gore-dole, kao pri masturbaciji. Gradskim ljudima je po svemu sudeći bio predmet sprdnje, ali je u ruralnim područjima igrao važnu ulogu

Preporučujemo

Prijap je bio manje antičko božanstvo plodnosti, zaštitnik stoke i voćnjaka, vrtova, bašti, pčela i naravno — muških genitalija. Logično, budući da ga je krasio ogromni penis koji je bio u večitoj erekciji, zbog kojeg je i postao popularan u grčkorimskoj erotskoj književnosti.

Postoji više mitoloških priča vezanih za njegovo poreklo. Po jednima, bio je sin Dionisa i Afrodite, a po drugima Dionisa i Hione (nimfe vetra). Po trećima i četvrtima, pak, bio je sin Zevsa ili Pana, a po petima otac ili sin Hermesa. Pričalo se da ga je Hera proklela dok je još bio u Afroditinoj utrobi jer se trojanski junak Paris, potencijalno još jedan Prijapov otac, drznuo da Afroditu nazove lepšom od Here. Kletva se sastojala u ružnoći, opačini i večitoj erekciji koja spada u najnezgodnijem trenutku (kad treba da dođe do snošaja).

Ovidije piše da je jednom prilikom Prijap hteo da siluje uspavanu boginju devičanstva i ognjišta, Hestiju, ali ga je u kritičnom trenutku neki magarac dekoncentrisao njakanjem što je dovelo do gubitka erekcije i buđenja Hestije, kao i do Prijapove velike mržnje koju je nakon toga gajio prema magarcima koje je hteo da uništi da bi povratio čast.

Uglavnom, ostali bogovi su mu zabranili da živi na Olimpu i bacili su ga na Zemlju gde su ga na nekom brdu pronašli pastiri i odgajili. Kada je odrastao pridružio se Panu i satirima kao bog plodnosti i rasta.

U pisanim izvorima Prijap se prvi put pominje u istoimenoj komediji iz IV veka stare ere; izgleda da je njegov kult potekao iz Male Azije, a da je već u III veku stare ere stigao do Italije i, nema sumnje, naših krajeva.

Međutim, čini se da nikada nije bilo nekog organizovanog kulta; njegove su se statue (uz koje su se uglavnom nalazile i prigodne poruke) mogle naći u vrtovima diljem Rimskog carstva, ali hramovi i sveštenstvo njemu posvećeni bili su retkost.

Da bi se Prijap prizvao u pomoć bilo je dovoljno u prolazu šakom desne ruke obuhvatiti njegovu statuicu i povlačiti gore-dole, kao pri masturbaciji; na žrtvu mu se prinosio magarac, ali i poljoprivredni proizvodi poput voća, povrća, cveća i ribe.

Gradskim ljudima je po svemu sudeći bio predmet sprdnje, ali je u ruralnim područjima igrao važnu ulogu. No, do kasne antike kult se njegov sveo na sofisticiranu pornografiju, religijski izgovor za priču o razvratu.

Začudo, čini se da je i pored pobede hrišćanstva uspeo da opstane u seoskim predelima, u ovom ili onom obliku, s obzirom da se pominje u jednoj engleskoj hronici iz XIII stoleća kada autor opisuje monaha koji, da bi obuzdao zarazu među stokom, podiže Prijapovu statuu.

Što se tiče Prijapovog imena, ono je, imajući u vidu njegov večito erektivni divovski penis, posebno interesantno iz perspektive srpskog jezika, premda ima malo žena kojima bi susret sa tolikim penisom stvarno i prijao.

(O. Š.)