UŽASNE PARALELE IZMEĐU 1939. I 2015: Sve je počelo kada je Hitler pripojio oblasti naseljene Nemcima! (FOTO)

Anšlus Austrije, pripajanje Čeških Sudeta Nemačkoj pod opravdanjem ugroženosti nemačkog naroda u toj oblasti i napad na Poljsku pod istim izgovorom, zlokobno odzvanjaju danas kada gledamo šta se dešava na Krimu i istočnoj Ukrajini

Prošle godine svet je potresla vest da je Vladimir Putin odlučio da Ruskoj Federaciji pripoji ukrajinsku oblast Krima jer su u njemu Rusi većina, a sa opravdanjem njihove zaštite od "fašističkih" Ukrajinaca koji su navodno hteli da ih pobiju.

Preporučujemo

Potom je sa istim opravdanjem počeo ustanak ruske manjine na istoku Ukrajine, koji i dalje traje zahvaljujući velikoj materijalnoj i vojnoj pomoći koja dolazi iz Kremlja.

Da ovo nije za šalu i da postoje strašne paralele između ovoga što se dešava danas i onoga što se dešavalo neposredno pred početak Drugog svetskog rata, kao svojevrstan uvod u najkrvaviji konflikt u ljudskoj istoriji, možda je najbolje ilustrovati kratkom i sažetom pričom o događajima koji su potresali Evropu krajem tridesetih godina prošlog veka.

ANŠLUS

Marta 1938. godine nemačka vojska po naređenju Adolfa Hitlera, rođenog Austrijanca, izvršila je invaziju na Austriju sa ciljem njenog pripajanja Nemačkom Rajhu. Opravdanje za ovaj postupak je bio jednostavan: Austrijanci su Nemci.

Uprkos tome što su Austrijanci zaista Nemci u širem smislu, i što su se sa Pruskom sedamdesetak godina ranije tukli oko toga ko će ujediniti rasute nemačke mini-države, Austrijanci su posebna priča i postoji jasna razlika između njih i samih Nemaca u užem smislu. Konačno, bili su posebna međunarodno priznata država; sila nije način za sprovođenje ujedinjenja.

Način na koji je Berlin tada gledao na Beč je sličan načinu na koji savremeni Kremlj gleda na Kijev: oni su jedan narod.

Osnovna ideja vodilja vođstva nacističkih hordi prema tome je bila: "jedan narod - jedna država". U Evropi, u kojoj su svi narodi izmešani to je nemoguće ostvariti bez krvi i patnji. Austrija se pokazala kao najmanji problem jer su tamo Austrijanci bili ogromna većina koja je govorila dijalektom nemačkog jezika.Uz sve to, nakon nemačke okupacije Austrije na referendumu se 99,7 odsto Austrijanaca izjasnilo za ujedinjenje, baš kao što je nakon okupacije Krima od strane Rusije 96,7 odsto ljudi izjasnilo za ujedinjenje sa Rusijom. Međutim, puno veći problem je bilo ono što je usledilo nakon toga i što ima najviše sličnosti sa aneksijom Krima.

SUDETI

Ovo je bila (i sada ponovo jeste) oblast u Čehoslovačkoj (sada u Češkoj) koja se graniči sa Nemačkom i u kojoj su tada većinu činili Nemci. Česima je pripala nakon Prvog svetskog rata, Versajskim sporazumom, kada su ponovo stekli svoju nezavisnost.

Priča o tome kako su i zašto su Hitler i njegova bulumenta prisvojili ovu teritoriju jezivo odzvanja u današnje vreme: "Nemci u Sudetima su ubijani", "Nemci u Sudetima su maltretirani", "Nemci u Sudetima su ugroženi, i njihovi životi i imovina", "Nemci u Sudetima su građani drugog reda", "Česi žele da pobiju Nemce u Sudetima".

Hitler nije hteo da odstupi ni korak od ove oblasti, a imao je sreću da je u tom trenutku na čelu britanske vlade stajao slabi Nevil Čemberlen koji mu je u Minhenu jednostavno poklonio ovaj prostor, pa je Čehoslovačka, ostavljena na cedilu, to morala da prihvati.

Pošto se u Sudetima nalazila međutim celokupna linija odbrane Češke, sa sistemima utvrđenja, Hitler je proleća 1939. godine okupirao i ostatak ove zemlje a od Slovačke napravio marionetsku državu.

POLJSKA

Identičan set opravdanja kao i sa Sudetima. Pod izgovorom da je nemačka manjina na zapadu ove zemlje maltretirana, ugrožena, ubijana, terorisana, žene silovane, deca otimana od roditelja i pretvarana u Poljake, kao i zbog činjenice da je grad Gdanjsk (na nemačkom: Dancig) koridor koji spaja glavninu nemačke teritorije sa Istočnom Pruskom, Hitler je napao ovu suverenu državu i podelio je sa Rusima na pola (takozvana Četvrta podela Poljske).

Ovog puta Britanija i Francuska su rekle da je bilo dosta i da je stvar otišla predaleko. Uostalom, upravo su one garantovale sigurnost Poljskoj. Kada je ta sigurnost postala ugrožena, nisu imali drugog izbora nego da objave rat.

Time je otvorena Pandorina kutija. Iskreno se nadamo, kao i svi normalni ljudi, da će u petnaestoj godini trećeg milenijuma, imajući u vidu pakao kroz koji smo prošli pre manje od jednog veka, pobediti razum. Zvuči pomalo cinično vikati "fašizam, fašizam" kao što pastir viče "vuk, vuk", i slaviti pobedu nad tim zlom, a ponašati isto kao i oni. Još je strašnije ako znamo da je i Adolf Hitler neprestano govorio "mir, mir", a da ga nikada nije želeo.

(Telegraf.rs)