Dečak kojem je tata umro prišao papi, ono što je uradio nateraće vas na suze
Tokom svoje posete jednoj italijanskoj župi, papa Franja je imao priliku da odgovori na dirljivo pitanje jednog malog dečaka, koji je u suzama tražio utehu za svog preminulog oca.
Ovaj trenutak postao je simbol bezuslovne ljubavi, nade i verovanja, a papa je pokazao koliko je važno biti tu za onoga ko pati.
Mali Emanuele, zbunjen i emotivan, nije mogao da izgovori pitanje koje mu je bilo najvažnije – pitanje koje nosi sa sobom tugu i nesigurnost jednog deteta. U trenutku kada je prišao mikrofonom, reči su mu nestale, a suze su preplavile njegovo lice.
Video-snimak, koji je postao viralni, prikazuje papu kako ga nežno poziva da mu priđe, ponudeći mu utehu i sigurnost.
"Nemoj da se brineš, Emanuele. Pitao si važno pitanje. Možeš da mi šapućeš", rekao je papa, obasjavajući ga pažnjom koja je toplila i srce prisutnih.
U tihom razgovoru, dečak je šapnuo papi pitanje koje je nosio u srcu: "Da li je moj otac u raju?".
Otac malog Emanuela, iako nije bio vernik, odlučio je da krsti svoju decu i obezbedi im religioznu baštinu. Iako je preminuo, dečak nije mogao da se pomiri sa tim da li će njegov otac biti na nebu, da li će biti sa njim, u nekom boljem svetu.
Papa Franja je nakon toga, s dubokom nežnošću, podelio s prisutnima Emanueleovo pitanje, objašnjavajući kako je dečak ispričao priču o svom ocu.
"Kako je lepo čuti sina koji kaže: 'Moj otac je bio dobar'. To je zaista divan primer hrabrosti i ljubavi", rekao je papa, naglašavajući snagu koju je otac svog sina, iako nije bio vernik, naučio o ljubavi i hrabrosti.
"Ako je taj čovek mogao da odgoji svoju decu da budu ovakvi, onda je sigurno bio dobar čovek. Bio je dobar čovek", dodao je i aludirao na to da Bog ovakve ljude ne ostavlja daleko od njega, od raja. Onda je papa upitao publiku da li "Bog napušta dobre ljude" na šta su okupljeni ljudi svi u glas povikali "ne".
Taj trenutak, jednostavan ali duboko emotivan, podsveća nas na snagu roditeljskih vrednosti koje prevazilaze bilo kakvu versku ili filozofsku granicu. Emanuele je svojim pitanjem dirnuo srce svih prisutnih, a papa je svojim odgovorom pružio utehu ne samo njemu, već i svima onima koji nose tugu zbog gubitka voljene osobe.
Ovaj susret s papom postao je ne samo trenutak utehe, već i podsećanje na to koliko je važno voleti i biti tu za one koje volimo, bez obzira na okolnosti, veru ili tugu. A za Emanuela, to je sigurno bio trenutak koji će zauvek pamtiti.
Ovaj članak ima emotivan ton, sa fokusom na dirljivi trenutak između dečaka i pape, i naglašava univerzalne vrednosti ljubavi i utehe.
(Telegraf.rs)