Tramp je napravio "rupe" u nuklearnom štitu Evrope: Svi gledaju u 2 države, imaju li šanse protiv Rusije?
Nakon što je Donald Tramp ponovo preuzeo funkciju predsednika SAD, mnogima je bilo jasno da je period američke nepokolebljive podrške odbrani Evrope od Rusije prošlo.
"Evropa mora da ojača sopstvenu odbranu", rekao je nedavno potpredsednik SAD Džej Di Vens.
Dosadašnji odgovor Evrope bio je da će se države založiti i da će povećati budžet za odbranu, kao i za Ukrajinu. Međutim, nedavno je izneto jedno radikalnije rešenje - "ervropski nuklearni kišobran".
Ako su SAD oduvek bili bliski saveznici Evrope, a posebno Francuske i Velike Britanije koje su nuklearne sile, pa se neki svetski lideri pitaju da li bi odvraćanje Moskve moglo da se dogodi iz njenog bližeg okruženja.
Najveći deo svetskog nuklearnog oužja je u vlasništvu SAD i Rusije, aloi i Franuska ima oko 290 nuklearnih bojevih glava, a Britanija oko 225 projektila Trident.
Proteklih nedelja, sve je više lidera koji govore da žele da ojačaju svoju odbranu pod francuskim i britanskim kišobranom, pošto se čini da je podrška Vašingtona u velikoj meri pokolebana.
Francuski predsednik Emanuel Makron je ranije ovog meseca obećao da će "otvoriti stratešku debatu o zaštiti saveznika na evropskom kontinentu".
Njegovi komentari usledili su nakon što je budući nemački kancelar Fridrih Merc pozvao na razgovore sa Francuskom i Velikom Britanijom o produženju njihove nuklearne zaštite.
Poljski premijer Donald Tusk rekao je da francuski predlog "nije novost" i da se više puta razgovaralo o tome, kao i da on podržaa tu ideju.
Drugi lideri iz zemalja koje istorijski nisu sklone nuklearnom oružju, poput Švedske i Danske, takođe su pozdravile pokušaje Francuske ka evropskim saveznicima.
Otkako je general Šarl de Gol uspostavio nuklearne snage Francuske kasnih 1950-ih, delom da bi Pariz ostao u srcu globalnog donošenja odluka, francuski program je bio ponosno suveren.
Ali decenijama tokom Hladnog rata, Francuska je takođe nastojala da evropske saveznike stavi pod svoju nuklearnu zaštitu, rekao je za CNN Jannik Pinse, istoričar iz francuskog Interdisciplinarnog centra za strateške studije (CIENS).
Velika Britanija nije dala nikakvu javnu ponudu da dalje deli ili menja svoju nuklearnu zaštitu. Ali njegove bojeve glave i dalje su obećane komandi NATO-a kojom dominiraju SAD, čime već nude stratešku zaštitu evropskim saveznicima.
Ipak, neki lideri se i dalje nadaju pojačanoj podršci SAD.
Poljski predsednik Andžej Duda pozvao je u četvrtak Trampa da rasporedi američko nuklearno oružje u Poljskoj, uporedivši taj potez sa odlukom Rusije da bazira neke od svojih nuklearnih projektila u Belorusiji 2023. godine.
"Mislim da ne samo da je došlo vreme, već da bi bilo sigurnije da je to oružje već ovde", rekao je Duda za Financial Times.
Makron ne da "nuklearno dugme"
Bez arsenala kakav ima Rusija, Francuska bi sa svojim oružjem samo bila u stanju da zapreti strateškom odmazdom, smatra nuklearni istoričar Janik Pince za CNN.
Pored ogromne moći, veličina i raznovrsnost američkog arsenala daju mu još jednu ključnu prednost u nuklearnom ratu: potencijal da minimizira bilo kakvu termonuklearnu razmenu. SAD "mogu da iskoriste ono što nazivamo postepenim odgovorom", rekao je Pince, da bi možda čak i izvršile jedan udar, umesto da oslobode ceo svoj arsenal.
Nasuprot tome, francuska ima podmornice napunjene projektilima, ako i bombardere sa nuklearnim oružjem To oružje je istorijski bilo zamišljeno kao poslednje sredstvo ako hladnoratovske ruske snage ugroze francusku domovinu. Ideja je verovatno da se oružje ispali s aključnih pozicija kako bi se neprijatelj primorao na povlačenje.
Upravo te razlike između Rusije i Francuske predstavljaju ključni izazov za svaki nuklearni kišobran u Evropi.
"Jedna stvar koju Evropljani nemaju je nuklearna kultura. Oni to ne razumeju jer su uvek pretpostavljali da će to učiniti Amerikanci. Sumnjam da Makron razmišlja o nuklearnom dijalogu", rekao je istoričar.
Makron je predložio da saveznici učestvuju u tajnim nuklearnim vežbama, kako bi se iz prve ruke uverili u kapacitete kojima raspolaže Francuska.
Ali on je takođe bio jasan da svoje "nuklearno dugme" ne prepušta saveznicima, pa čak ni Briselu.
"Odluka o pokretanju nuklearnog udara uvek je ostala i ostaće u francuskim rukama", rekao je on u jednom od svojih obraćanja naciji.
Odvraćanje Moskve
Jačanje evropskog nuklearnog arsenala zahteva višedecenijsko uloaganje i razvoj, ukoliko bi želeli da pariraju Rusiji.
Međutim, odvraćanje nje samo pitanje broja projektila, već je ključno i demonstriranje operativnog kredibiliteta evropskih nuklearnih snaga.
Imajući u vidu decenije smanjenja ulaganja u britansku vojsku, postavljaju se pitanja odvraćanja koje nudi britansko konvencionalno i nuklearno oružje, posebno imajući u vidu da se oslanja na američki lanac snabdevanja.
U poslednjih osam godina, Velika Britanija je javno priznala da su imali dva neuspešna testiranja nuklearnih raketa, od kojih je jedan bio u vodama kod Floride.
Britanski premijer Kir Starmer je prošlog meseca obećao ono što je vlada opisala kao "najveću investiciju za odbranu još od Hladnog rata".
Drugi nenuklearni evropski saveznici povećavaju svoje budžete za kupovinu konvencionalnog oružja i to se takođe računa, kažu analitičari.
U osnovi, "nuklearno oružje nije magični instrument", smatraju vojni analitičari.
Za svako odvraćanje Rusije biće potrebne konvencionalne i nuklearne snage, a dok Tramp vlada "pitanje je da li Evropa može da računa na američku posvećenost i umešanost".
(Telegraf.rs)