"Putin radi nešto što niko na svetu ne primećuje": Poznata novinarka upozorava na jezive metode ruskih agenata

I. N.
Vreme čitanja: oko 5 min.
Foto: Tanjug/AP

Lilia Japarova, istraživačka novinarka Meduze, nezavisne ruske novinske kuće sa sedištem u Rigi u Letoniji u svom tekstu za New York Times se prisetila kako su je urednici u novembru 2022. zamolili da bude veoma oprezna u vezi toga šta jede i pije, kao i da prestane da naručuje hranu.

"Vladimir Putin radi nešto što niko na svetu ne primjećuje", naslovljen je njen specijalni tekst u izdanju uglednog američkog lista.

"Nisam puno razmišljala o tome. Ali ubrzo sam shvatila važnost njihovih saveta kada je, samo mesec dana kasnije, moja koleginica Elena Kostjučenko otkrila da je otrovana u Nemačkoj i da se verovatno radilo o pokušaju atentata ruske države", kaže Japarova.

U međuvremenu su takve priče postale sve češće. Prošle godine su u Češkoj uznemiravali istraživačku novinarku Alesju Marohovskaju, a u februaru u Španiji pronađeno je mecima izrešetano telo ruskog prebega Maksima Kuzminova. U oba slučaja pretpostavljalo se da je umešan Kremlj. Ruski opozicionari znaju da su na meti ruskih obaveštajnih službi čak i kad su u egzilu.

"Međutim, nisu u opasnosti samo novinari već i stotine hiljada običnih Rusa koji su napustili domove jer nisu želeli da imaju nikakve veze s ratom Vladimira Putina ili su proterani jer rat nisu dovoljno podržavali. I te disidente niskog profila takođe nadziru i otimaju, ali to se najčešće događa u tišini, daleko od svetla reflektora i često uz prećutni pristanak - ili nedovoljnu prevenciju - zemalja u koje su pobegli. I to je ono najgore: Kremlj širom sveta lovi obične ljude, a čini se da nikoga nije briga", piše Japarova.

Novinarka od početka rata u Ukrajini prikuplja informacije o tome kako Rusija proganja svoje neistomišljenike. Izvori su joj ljudi koji su i sami preživeli otmice i nadzor, vođe ruske dijaspore širom sveta i aktivisti za ljudska prava koji im pomažu, a najčešće govore pod uslovom da ostanu anonimni.

"Kremlj, naravno, poriče bilo kakvu upletenost i kaže da ne može da komentariše šta se događa ljudima u drugim zemljama. Ali, dokaza je sve više", tvrdi Japarova.

"U Kazahstanu je na zahtev Moskve uhapšen jedan glasovni trener koji je u lokalnom zatvoru poludeo. U Crnoj Gori je po nalogu Rusije i akciji Interpola zatvorena negovateljica starijih osoba. Jednu su učiteljicu uhapsili armenski granični policajci nakon što je svojim učenicima pričala o ruskim zločinima u Buči. U mrežu Kremlja su uhvaćeni i jedan vlasnik prodavnice igračaka, industrijalac, ​​pank-roker... Radi se o globalnoj operaciji", navodi Jasparova.

Ona ističe da u Britaniji prate prognane.

"A na opozicionim događanjima u Londonu mnogo je jasno vidljivih agenata, rekla mi je Ksenia Maksimova, aktivistkinja protiv Kremlja. Ruski obaveštajci poslati su da nadziru dijaspore u Nemačkoj, Poljskoj i Litvaniji, kaže Evgenij Smirnov, advokat koji se bavi slučajevima izdaje i špijunaže. Emigrantima se preti i u Rimu, Parizu, Pragu i Istanbulu. Popis je dugačak", piše Japarova.

Novinarka nastavlja s opisima podmuklih metoda kojima se služe ruski agenti.

"Lev Gjamer, prognani aktivista u Poljskoj, već dve godine prima poruke, navodno od svoje majke. ‘Levuška, sine, tako mi nedostaješ, kada ćeš me posetiti?‘, ‘Sine, čekam te. Vrati se brzo‘ i slično. Međutim, on te poruke ignoriše jer je njegova majka Olga umrla je pre pet godina. Još jedan ruski iseljenik, čiji su roditelji još živi, ali veoma bolesni, poverovao je kad mu je negovateljica njegovih roditelja preko telefona rekla da je u njihovoj kući izbio požar. Požurio je kući iz Finske, ali je odmah uhapšen i mučen u zatvoru, ispričao je Smirnov. Naravno, nikad nije bilo nikakvog požara...

One koje ipak nisu uspeli na prevaru da vrate u Rusiju, konstantno nadziru. Zaposlena u organizaciji koja podržava prava LGBTQ osoba, šetala je psa po svom kvartu u Tbilisiju u Gruziji kada je primetila da je prati dron. Požurila je natrag da bi se sakrila u svom stanu, ali je i dalje čula zujanje. Tad je primetila dron kod svog balkona", piše Japarova.

Zemlje u kojima su disidenti pronašli utočište često su saučesnici.

"Ponekad lokalni policajci sprovode nadzor u ime svojih ruskih kolega. U Kazahstanu, lokalne specijalne službe pomažu Rusiji da uhvati osobe koje izbegavaju regrutaciju. U Kirgistanu policija koristi tehnologiju prepoznavanja lica kako bi otkrila one koje traži Kremlj, zbog čega ljudi napuštaju gradove i odlaze u planine. Kada Rusima ne pomažu aktivno, lokalne vlasti ponekad vrlo sporo zaustavljaju praćenje i maltretiranje", tvrdi Japarova ističući da je to bio slučaj sa Sergejem Podsitnikom, članom mreže pokojnog Alekseja Navaljnog i novinarom koji je istraživao vojne veze između Rusije i Irana.

"U martu ove godine, nakon što je čuo da će fabrika dronova koju je razotkrio biti sankcionisana, vraćao se svojoj kući u Duizburgu u Nemačkoj kad je primetio da iza ugla viri stranac koji prati svaki njegov pokret. I njegov kolega je primetio da ga posmatra isti čovek, ali bile su im potrebne čak dve prijave da lokalne vlasti pokrenu istragu. Činilo se da policija u Duizburgu jednostavno nije mogla da shvati da je moguće da se u njihovom gradu odvija nadzor po nalogu Rusije. Slučaj je ubrzo zatvoren, a da počinilac nije pronađen, što je verovatno bila greška. Naime, Duizburg je jedno od mesta, prema Dossier Centru, istraživačkoj organizaciji sa sedištem u Londonu, iz kojeg su agenti ruske vojne obaveštajne jedinice vršili sabotaže u inostranstvu.

Podsitnik je sada na sigurnom, ali nisu svi bili te sreće. Ljudi ponekad nestanu bez traga, a onda se pojave u ruskim zatvorima. Nemoguće je proceniti koliko se često to događa, ali izvori kažu da postoji mnogo slučajeva poput onog Lava Skorjakina, koji je lani u oktobru odveden iz svog hostela u Kirgistanu, uguran u auto i deportovan natrag u Rusiju.

Mnogi Rusi u inostranstvu su ranjivi i nemaju zaštitu. U leto 2023. grupe civilnog društva uputile su peticiju Evropskom parlamentu da pomogne ljudima koji su odbili da se bore u Putinovoj vojsci da dobiju papire, ali nije bilo odgovora. Politički azil se uskraćuje ne samo osobama koje izbegavaju regrutaciju nego i aktivistima - ponekad uz monstruozne argumente da je "situacija u Rusiji normalna i da možete računati na pošteno suđenje", rekla je Margarita Kučuševa, advokat koji se bavi slučajevima imigracije na Kipru.

Prognanima pomaže tek nekolicina organizacija za ljudska prava, koje su stalno na rubu zatvaranja zbog nedostatka sredstava. S druge strane, Rusija troši velika sredstva na prognane koje optužuje za izdaju i terorizam i paranoično ih progoni celom svetu. Oni su u neposrednoj opasnosti. Ali, još je veća opasnost da svet potpuno zaboravi na te ljude i na to zašto su uopšte napustili svoju zemlju", piše za NYT novinarka Meduze Lilia Japarova.

(Telegraf.rs)