Kako bi mogao da izgleda svet posle Vladimira Putina: Čeka li nas mir ili haos?

Ono što je sigurno jeste da to tranzicija moći neće biti laka i zapadne zemlje naći će se pred mnogo dilema - koliko mogu i treba li da utiču na proces sukcesije? Šta da rade ako se federacija raspadne? Kakav odnos treba da imaju sa Putinovim naslednikom?

Ilustracija: Telegraf/Shutterstock

Kako se nastavlja rat u Ukrajini mnogo se spekuliše o tome da li stiže "kraj" za Vladimira Putina. I dok Politico piše da milioni pod njegovom palicom trpe tiraniju, ističu da će Vladimir Putin van vlasti doneti sopstveni brend haosa - Šekspirovsku borbu za vlast, opuštanje regionalnih lidera i pomamu za nuklearnim arsenalom.

Za sada je malo onih koji javno žele da govore o svetu nakon Putina. Oprezni su, jer ne žele da ispadne da se mešaju u unutrašnju politiku. Ali "privatno", zapadne zemlje i analitičari smišljaju scenarije koji bi mogli da se dogode kada Putin ode, i razmišljaju kako bi ukrajinski saveznici trebalo da reaguju.

- Biću oprezan i neću previše da spekulišem o unutrašnjoj političkoj situaciji u Rusiji. Bez obzira na to šta različite analize mogu da ukažu, mislim da ono što treba da uradimo u NATO-u jeste da budemo spremni za sve moguće situacije i kada je u pitanju Ukrajina. Da budemo spremni da ih i dalje podržavamo - rekao je prošle nedelje generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg na pitanje kako se alijansa priprema za mogućnost da ruski lider napusti funkciju.

Ono što je sigurno jeste da to neće biti čista tranzicija i zapadne zemlje naći će se pred mnogo dilema - koliko mogu i treba li da utiču na proces sukcesije? Šta da rade ako se federacija raspadne? Kakav odnos treba da imaju sa Putinovim naslednikom?

Jens Stoltenberg Foto: Tanjug/AP

- Trebalo bi da ostavimo po strani sve iluzije da je ono što se odmah dešava demokratija. Ono što mislim da sledi jeste vreme nevolja - rekao je Lori Bristou, bivši britanski ambasador u Rusiji.

Žestoka borba za predsednički tron

Za sada je Putin na bezbednoj poziciji. Kontroliše državni aparat, a vojska izvršava njegova naređenja u Ukrajini.

Ali invazija na Ukrajinu umanjila je Putinovu poziciju kod kuće i produbila neizvesnost oko toga ko će i kako da ga nasledi.

- Da biste upravljali stabilnim sukcesijom kada dođe vreme, što će u Putinovom umu biti vreme po njegovom izboru, onda vam je potreban visok stepen konsenzusa elite - kaže Bristou, koji je bio izaslanik Ujedinjenog Kraljevstva u Moskvi od 2016. do 2020. godine.

- Ono što su sada uradili jeste razbijanje tog konsenzusa - rekao je on, napominjući da se sada više bori za moć unutar Kremlja.

Ta bitka bi mogla da postane krvava kada se "top pozicija" u Kremlju konačno uprazni.

- Ovo bi moglo postati veoma šekspirovski, zamislite kralja Lira, ili Rimsko carstvo, Klaudije ili Igre prestola, veoma brzo - rekao je Vilijam Alberki, bivši direktor NATO-ovog centra za kontrolu naoružanja.

Aleksandar Veršbou, bivši visoki zvaničnik SAD i NATO-a, rekao je da je najverovatniji scenario i dalje "glatka tranzicija" u Putinovom trenutnom unutrašnjem krugu – ali je priznao da svrgavanje može izazvati previranja.

- Moglo bi da dođe do unutrašnje nestabilnosti, i stvari postaju veoma nepredvidive u autoritarnim sistemima, u personalističkim diktaturama - kaže on.

Bristou je upozorio zapadne sile da se drže podalje od takvih borbi za nasledstvo.

- Mislim da moramo da prepoznamo granice naše sposobnosti da utičemo na ove ishode, iako smo svakako zainteresovani za njih - priznao je bivši izaslanik.

Nuklearno oružje = sila

Rusija ima najveći arsenal nuklearnog oružja na svetu. Poseduju na hiljade bojevih glava, a svaka od njih može da izazove masovnu destrukciju i smrt.

Arsenal je dugo bio izvor ruske snage na svetskoj sceni i dominantan deo njenog globalnog imidža - godinama je mogućnost nuklearnog udara Kremlja dominirala u SAD i drugde.

U periodu neizvesnosti liderstva, taj arsenal bi mogao da postane željeni simbol moći. To bi stavilo fokus na nuklearnog zaštitnika ruske vojske - 12. glavnu upravu, ili GUMO.

- Postoji realna mogućnost da će postojati smrtonosna konkurencija, odnosno takmičenje onih koji pokušavaju da okupe različite delove vojske, posebno GUMO koji kontroliše ruski nuklearni arsenal - rekao je Alberki.

"Nestašni" regioni

Rusija je najveća zemlja na svetu, koja se proteže u 11 vremenskih zona i prostire se od Kavkaza do Arktika.

Iako se čini da Putin drži despotski nadzor nad čitavim tim prostranstvom, postoji niz ruskih republika sa slabijim vezama sa Moskvom — a neke i sa ambicioznim političkim ličnostima. Vakuum moći u dalekoj prestonici mogao bi da predstavlja otvaranje za lokalne lidere da preuzmu veću kontrolu.

Iako većina analitičara veruje da bi se Ruska Federacija uglavnom držala zajedno u borbi za kontrolu Kremlja, oni priznaju da se ruska vlada dugo plašila fragmentacije.

U slučaju takvih frakcijskih borbi, sve oči će biti uprte u Ramzana Kadirova, brutalnog šefa Čečenske Republike.

Kadirov željan moći Foto: Profimedia

- Da li on staje iza konkurentske frakcije? Ili kaže: "Dobar sam jer već deceniju imam ogromne ruske subvencije — hajde sada da to prekinemo... Verovatno mogu da vladam Čečenijom i Dagestanom. Ovde mogu da imam svoje carstvo?" - kaže je Alberki, sada direktor Međunarodnog instituta za strateške studije.

Invazija Moskve na Ukrajinu takođe bi mogla da se vrati da proganja Kremlj.

Veršbou, bivši američki ambasador u Rusiji, rekao je da postoji "mala verovatnoća" raspada federacije, ali je primetio da bi "ironično" Putinovo pripajanje oblasti u istočnoj Ukrajini moglo da se navede kao presedan od strane separatističkih lidera unutar Ruske Federacije, da bi rekli "granice su sada za grabljenje".

Potpuni reset

Kada se uspostavi novi liderski tim, tada će za zapadne vlade započeti najopasnije političke debate.

Kada Putin više ne bi bio na političkoj pozornici, neki zvaničnici, pogotovo u Zapadnoj Evropi, mogli bi da zagovaraju obnavljanje veza sa Moskvom, odnosno stvaranje nove veze.

SAD su neslavno ponudile Rusiji simbolično "dugme za resetovanje“ na početku mandata Baraka Obame, samo da bi videle da se odnosi dodatno pogoršavaju. Nemačka je godinama "propovedala jevanđelje" ekonomskog angažmana sa Rusijom, samo da bi proglasila prekretnicu nakon invazije Moskve.

- Sa novim rukovodstvom u Kremlju, Nemačka će možda reći „Oh, zaboravi prekretnicu, nema veze. Hajde da podstaknemo SAD da urade još jedno resetovanje sa novim ruskim liderom" - rekao je Alberki.

- Neizbežno, istočno krilo NATO-a zažalilo bi zbog takvih pokušaja. Tvrdili bi da se Rusija nikada ne menja - rekao je Alberki, i dodao da bi se oslanjali na saveznike da ne odstupe od odlučnijeg stava NATO-a usvojenog od početka rata.

Poljski ministar za nacionalnu odbranu Marius Błaszak rekao je upravo to za Politico.

- Rusija u verziji sa Carem kao liderom bila je ista kao Rusija sa generalnim sekretarom Komunističke partije kao liderom, a sada je ista sa Putinom kao liderom. Ono što je važno iz naše perspektive jeste da izolujemo Rusiju - rekao je on.

Za sada nije poznato ko bi mogao Putina da nasledi. Ipak, zvaničnici kažu da očekuju da će novi režim imati sličnu ideologiju ili čak ekstremniju.

Janis Garisons, letonski državni sekretar, istakao je da je Putin već zatvorio kritičare i moguće buduće lidere, poput Alekseja Navaljnog, i da je samo više tvrdolinijaša spolja spremno da uđe.

- Jedini ljudi koji ga kritikuju, a da nisu u zatvoru, su sa desnog krila - rekao je Garisons.

Ben Hodžis, bivši komandant američke vojske u Evropi, rekao je da "ne bi trebalo da budemo žrtve hunte ili neke grupe ljudi koji govore da žele resetovanje, ako je i dalje isto“.

Jedina bitna razlika sada jeste to što Evropa više nije toliko ekonomski zavisna od Moskve.

- Veliki put smo prešli da bismo prestali da kupujemo od Rusije. To bi ostavilo samo pitanja nuklearnog oružja — ali to će uglavnom biti sa Amerikancima - rekao je viši evropski diplomata, koji nije želeo da bude imenovan.

Još jedan signal koji zapadni lideri mogu da traže jeste da li Putinov naslednik sarađuje sa međunarodnim organizacijama koje nastoje da procesuiraju ruske ratne zločine u Ukrajini, što u ovom trenutku izgleda nemoguće.

- Samo Rusija odlučna da sarađuje ne bi predstavljala pretnju Evropi - rekao je češki ministar spoljnih poslova Jan Lipavski.

Ipak, uprkos svim pretpostavkama da je kooperativna Rusija daleko, nekoliko sadašnjih i bivših zvaničnika je upozorilo da zapadne vlade moraju kombinovati odvraćanje sa dugoročnim naporima da angažuju rusko civilno društvo.

Zapadna alijansa, rekao je Bristou, mora da razmotri "kako da dopremo do ruskog društva izvan Kremlja, do sledeće generacije ruskih političara, mislilaca, intelektualaca, nastavnika, poslovnih ljudi, kako bismo na neki način izneli alternativnu viziju onoj koju oni imaju."

- Verujem da bi dosta ljudi u Rusiji to želelo da uradi - zaključuje on.

(Telegraf.rs)