Slike Nikole iz Niša zbunjuju sve, a kriju neverovatnu priču: Jedva preživeo svoje rođenje, danas je šampion

Vreme čitanja: oko 3 min.
Foto: D.K.

Reprezentativac Srbije u paraplivanju Nikola Ljubisavljević (25) vratio se sa nedavno održanog Otvorenog plivačkog prvenstva u Hrvatskoj za osobe sa invaliditetom sa osvojenom bronzanom medaljom. Ovo je samo još jedno u nizu odličja koje je mladi sportista iz Niša osvojio za poslednjih 10 godina koliko se nadmeće u paraplivanju.

Ljubisavljević je dobro poznat ljubiteljima sporta u našoj zemlji jer se proteklih godina izborio za pregršt medalja na domaćim i međunarodnim takmičenjima, višestruki je državni prvak, a njegov do sada najveći uspeh je četvrto mesto na Svetskom kupu održanom prošle godine u Italiji.

Na fotografijama koje se pojavljuju u medijima ne vidi se da mladi Nišlija ima bilo kakav zdravstveni problem pa se mnogi pitaju zbog čega se takmiči u kategoriji osoba sa invaliditetom.

Nikola za naš portal objašnjava da ima „parezu pleksusa brahijalis“, odnosno delimično pokretljivu desnu ruku i to kao posledicu povrede koju je zadobio na rođenju.

"Porođaj moje majke je krenuo od samog početka loše, ali dežurni ginekolog nije želeo da uradi carski rez, već je insistirao da porođaj završi prirodnim putem. Uspeo je u tome, ali u poslednji čas, kada smo i majka i ja bili životno ugroženi. Preživeli smo oboje, hvala Bogu, ali sam ja kao posledicu teškog porođaja zadobio prelom ključne kosti, a polomljena kost je oštetila splet nerava u ramenu desne ruke. U prvim nedeljama nakon rođenja rukama mi je bila paralizovana, pokretao sam samo palac i kažiprst", govori Nikola.

On je kazao da je kada je imao samo 20 dana krenula borba za njegovu ruku i ta borba trajala je 11 godina, a podrazumevala je različite terapije strujama i različite vežbe u Kliničkom centru u Nišu i u Institutu za lečenje i rehabilitaciju u Niškoj Banji.

"Do svoje 11 godine svakodnevno sam morao da idem na terapije i da vežbam kod kuće. Najpre me je na terapije vodila majka, a kada je ona morala da se vrati na posao dolazio je iz sela moj deda Vladislav koji je zbog toga autobusom prelazio svakog dana po 70 kilometara. Bilo mi je ponekad mnogo teško, plakao sam zbog struja koje su me pekle i zbog toga što su sva ostala deca ostajala da se igraju napolju, a ja sam morao da svakog dana provodim po tri, četiri sata u ordinacijama. Moji roditelji, baba i deda, međutim, bili su veoma uporni, insistirali su da odlazim na vežbe i terapije kako bi mi se ruka što više oporavila", rekao je naš sagovornik.

Prema njegovim rečima, tokom godina provrednih na terapijama počeo je da dobro pokreće ruku u šaci i laktu, ali je pokretljivost u ramenu ostala mala, tako da i sada mnoge pokrete ne može da izvede, recimo, ne može da stavi ruku iza leđa ili je podigne iznad glave. To mu međutim, dodao je, nikada nije predstavljalo problem za bavljenje sportom tako da, pored toga što pliva, u slobodno vreme igra košarku i stoni tenis i tenis, a u osnovnoj školi „Dušan Radović“ bio je član školskog rukometnog tima.

"Kada sam bio u četvrtom razredu osnovne škole doktorka u Institutu Niška Banja rekla je da treba da prestanem sa terapijama i da krenem na plivanje jer bi ono moglo da mi bude od veće koristi. Krenuo sam nevoljno jer sam u to vreme trenirao fudbal i mnogo voleo taj sport, a bilo je nemoguće da uskladim obaveze u školi sa dva treninga dnevno. Nekako sam i to izgurao, naučio da plivam i išao na treninge sa decom koja nemaju nikakav invaliditet. Sa takmičenjima i takmičarskim treninzima počeo sam u osmom razredu zahvaljujući profesoru Marku Aleksandroviću koji je u to vreme trenirao plivače sa invaliditetom u Nišu", rekao je Nikola.

Plivanje mu je, dodao je, do sada donelo mnogo toga lepog. Stekao je prijatelje širom Balkana, putovao je na takmičenja i imao priliku da obiđe brojne gradove. Treninzi plivača, kazao je, umeju da budu veoma naporni, naročito pred velika takmičenja, ali je uspevao da ih uskladi sa školskim obavemana i završio je najpre gimnaziju „Svetozar Marković“ u Nišu, a onda Šumarski fakultet u Beogradu. Odnedavno radi u struci ali i dalje odlazi na treninge i planira odlaske na takmičenja.

(Telegraf.rs)