"Ja sam Tamara vučica": Humana devojka posetila čuvenog deda Pantu koji živi u pećini Stare planine
Kuda sve stiže Tamara Misirlić! Posetila je i deda Pantu koji živi u pećini, na Staroj planini. Poznat je i po tome što je ranije živeo u kućici na drvetu, a od ljudi se "odmetnuo" pre dvadesetak godina. Poznat je i po tome što je Piroćancima napravio tri pešačka mosta, od novca koji je zaradio u pečalbi.
"Na vrhu planine, skriven ispod kamena, nalazi se deda Panta. Čovek koji je nekada bio deo sveta, ali je odabrao da mu više ne pripada. Ostavio je za sobom buku, žurbu i brige, zamenivši ih tišinom šuma, pesmom ptica i šapatom vetra", piše Tamara.
Kad je naišla, stajao je na ivici proplanka i dozivao vukove.
"Javljam se vukovima gore, kolegama, što dolaze tu", rekao je Tamari kada je prestao da zavija. Obilaze me, oni se jave, ja im se javim".
"Ja sam Tamara vučica" rekla mu je Tamara i pružila ruku.
Prokišnjava mu "krov"
Dok je četvoronoške ulazila u deda Pantinu pećinu, pitala ga je je l' ima zmija. Deda Pantina pećina je topla, a Tamara se našalila da mu "krov" prokišnjava i da bi trebalo da renoviraju njegov bivak.
"Poveo me je uzbrdo, kroz uske staze koje samo on poznaje, sve do svog skrovišta ispod ogromne stene, gde se stopio s prirodom. Tu nema mnogo, nekoliko prostih stvari, ali mnogo neba i slobode. Sedeo je na kamenu i pričao mi o životu", navodi ona.
"Nema ništa, a ima sve"
“Pravio sam mostove za ljude,” rekao je tiho. “Povezivao obale da bi jedni drugima mogli prići. A onda sam shvatio ja sam onaj kome je most najmanje potreban.”
"Nema ništa, a ima sve. Ne traži ništa, a zahvalan je na svemu. Kada sam mu se zahvalila za njegovu priču i energiju koja je ispunila moje srce, samo je klimnuo glavom i nasmejao se. “Bog mi je dao sve što mi treba. A ti, kad god poželiš mir, znaš gde da me nađeš.”
"Otišla sam, ali deo mene je ostao tamo, pod onim kamenom, među oblacima i vukovima", navela je Tamara.
(Telegraf.rs)