Oni su dokaz da ljubav ne gleda u "krštenicu": Stevo i Nada, Branko i Olga, sasvim su posebna dva para
Kaže lepo jedna divna pesma "Zar ne znaš da prava ljubav godine ne broji". E, pa očito su Stevo Stojaković i Nada Fibišan bili svesni toga kad su se u svojim poznim godinama upustili u ljubavnu vezu. On iz Siska, ona iz Pančeva, puteve su ukrstili u pančevačkom Gerontološkom domu. I iako u toj instituciji boravi 230 korisnika, on je video samo nju, a onda je i ona počela posebnim "očima" da posmatra njega.
Okolnosti u kojima žive i sigurno veliko razumevanje koje imaju jedno za drugo, doprineli su tome da počnu čak u istoj sobi da žive. Pre toga su se viđali kad dođe vreme za druženje sa ostalim korisnicima u zajedničkim prostorijama.
- Ja sam nešto zamislio i pokušao a primetile su i komšije, one su nam i najviše pomogle - priča Stevo o svojoj simpatiji ka Nadi i "pomagačima" da joj priđe, a njegova draga s radošću kaže da joj je u vezi super.
- Lepo se slažemo i brzo smo našli zajednički jezik, često kad nešto pomislim i on kaže da je mislio isto - objašnjava Nada njihovu ljubavnu priču.
Inače, nisu njih dvoje jedini ljubavni par u ovom Gerotološkom domu. Da uživaju u ljubavi u tim godinama rešili su i Branko Purić i Olga Simić. Njihovi dani su, ističu, mnogo lepši od kad su zajedno. Kad nisu u svojoj sobi ili na druženju sa "komšijama" oni praktikuju jednu zdravu aktivnost, a to su duge šetnje. Pređu, verovali ili ne, i do šest kilometara.
Kad dođe veče, njihova zanimacije društvene igre.
- Neki put igramo karte. Jedino što se ne slažemo - ona je zvezdaš, a ja partizanovac. Neki put se i posvađamo, ali posle tri sata eto je trči kod mene - dočarava Branko činjenicu da njegova draga zapravo ne može bez njega i kad bude čarki.
Da dogovor "kuću gradi", svedoči Olga: "Sve što mi treba on ide i kupi, a ja pospremim sobu".
Ljubavnim pričama svojih korisnima oduševljeni su i u upravi Doma jer je posmatranje njihovih emotivnih reakcija i stanja deo njihovog posla.
- Ljubav u poznim godinama je, gledajući njih, najlepše što su doživeli. Ona predstavlja neki vid mira i spokoja iz razloga što se u tim godinama menjaju prioriteti, a svakako i vrsta zadovoljstva - istakla je Tanja Lukić, direktorka Gerontološkog centra u Pančevu.
Da nikada nije kasno za ljubav i pronalazak srodne duše na najlepši način potvrđuju Stevo, Nada, Branko i Olga. Svesni činjenice da im živoz "klizi" lagano, odlučili su prosto da sebe časte srećom i božanstvenim osećajima kao što su voleti i biti voljen. Mladi ljudi, sve češće zagledani samo u sebe, mogli bi ponešto da nauče iz ovih priča. Jer...samo srcem se dobro vidi!
(Telegraf.rs/RTS)