Marija iz Smedereva objavila snimak sa komšijine kamere, želi da ovo vide svi: "Nisam očekivala taj potez"
"Neće da ustanu starijima u prevozu", "rečnik im je katastrofa", "ponašaju se kriminalno" - samo su neki od "epiteta" koje dajemo današnjoj omladini. I da se se ne lažemo, nije da kod nekih mladića i devojaka, nažalost, nisu opravdani. Međutim, na svu sreću, kao i kod mnogih drištvenih tema, tako i kod ove možemo reći - nisu svi isti. Da i dalje ima divno vaspitane čeljadi, dokaz je priča koja se dogodila jednoj Smederevki. Naime, Mariji Marić su upravo dvoje mladih vratili izgubljeni novčanik - netaknut.
- Novčanik mi je ispao iz džepa. Krenula sam sa psom prema autu, sela i otišla do grada, ali nigde nisam izlazila usput tako da nije mogao tamo da ispadne - priča nam Marija.
Već kad je bila blizu kuće, stala je kod prodavnice i onda ukapirala da joj nema novčanika.
- Odmah mi je kroz glavu prošlo da je ili u dvorištu ili je na ulici gde mi je i bio parkiran auto - priseća se naša sagovornica trenutka koji se bar jednom desio svakome od nas i kad smo se osetili vrlo i zbunjeno i zabrinuto. Uz to, gubljenje novčanika uvek budi i onaj grozni osećaj da neko u rukama ima nešto naše, u smislu možda nekih dragih fotografija u njemu, a takođe nam je ogromna glavobolja samo od pomisli da ćemo morati da "vadimo" dokumenbta ponovo. Upravo to je i zabrinulo Mariju.
- U novčaniku je bila neka suma novca koja nije bila toliko važna kao sva dokumenta koja su se nalazila u njemu. Vozačka, lična i bankovne kartice - priča Marićeva.
Dakle, stigla je kući počela pretražuje dvorište, kuću, pa čak i ulicu, ali nigde ni traga nije bilo od izgubljene stvari. Kaže da je već u glavi stvorila film da je neko uzeo i da sigurno neće hteti da vrati. I onda joj je u trenutku samo sinulo - kamere!
- Setila sam se komšija koji imaju kamere ali one ne pokrivaju ulicu. Tako da sam mislila da ni to neće pomoći. Međutim, u jednom trenutku mene zovu komšije i kažu mi da su mladić i devojka ušli kod njih u dvorište i sigurno 10 minuta pokušavali da nekoga dozovu. Zvonili su, lupali ali nikoga nije bilo kod kuće. Ispraćen je njihov ulazak u dvorište i njihov izlazak - prepričava nam Marija ceo tok ove nedavne neprijatne epizode iz svog života, ali sa srećnim žavršetkom.
E sada dolazimo do najlepšeg dela priče - onog koji je svedočanstvo da i u ovim "kvarnim" vremenima i te kako ima lepo vaspitanih mladih ljudi.
- Kada su već videli da nikoga nema, otišli su do izlaza iz dvorišta i novčanik stavili iza kapije tako da kamera hvata taj deo. I tako smo videli gde se novčanik nalazi. Otvorila sam novčanik i videla da je sve kako je i bilo i nisam mogla da verujem da jos uvek postoje dobri ljudi koji ne uzimaju tuđe - priča oduševljeno Marija.
Zamimalo nas je da li je možda prepoznala lica nekog mladića i devojke iz kraja, i generalno, da li se rapitala ko su?
- Žao mi je što ne znam koje su osobe u pitanju. Pokušala sam kod nekih poznanika da ih potražim i pitala da li ih neko prepoznaje ali bezuspešno - kaže Marićeva.
Ona je za kraj imala poruku za ovo dvoje divnih, mladih ljudi: "Ako ovo pročitaju, želim da im se ponovo zahvalim i da kažem svaka čast roditejima na vaspitanju!"
(Telegraf.rs)