Slavimo prepodobnog Maksima Ispovednika: Izgovorite ove reči za spasenje duše danas!

A. G.
Vreme čitanja: oko 2 min.

Srpska pravoslavna crkva i vernici danas slave prepodobnog Maksima Ispovednika i svetog mučenika Neofita.

Prepodobni Maksim Ispovednik bio je Carigrađanin, rodom iz prestonice, a prvo je služio kao visok dvorjanin na dvoru cara Iraklija. Kasnije se povukao u monaštvo i postao iguman jednog manastira u blizini Carigrada. Kao najveći branilac pravoslavlja, borio se protiv tzv. monotelitske jeresi, koja je potekla iz jeresi Evtihija, koji je tvrdio da Hristos ima samo jednu prirodu. Monoteliti su, pak, tvrdili da Hristos ima jednu volju. Maksim je čvrsto stajao protiv tih tvrdnji, suprotstavljajući se čak i caru i patrijarhu. Iako se našao u opoziciji sa tadašnjim vladarima, nije se uplašio, nego je istrajao u dokazivanju da Hristos ima i dve prirode i dve volje. Njegovim zalaganjem održana su dva sabora, jedan u Kartagini, a drugi u Rimu, na kojima je anatemisana monotelitska jeresi.

Stradanje prepodobnog Maksima Ispovednika je bilo strašno: bio je mučen od knezova, obmanjivan od prelata, ismevan od naroda, tučen od vojnika, progonjen i zatvaran. Na kraju je, sa odsečenim jezikom i rukom, bio osuđen na doživotno progonstvo u Skitiji, gde je tri godine proveo u tamnici pre nego što je preminuo 666. godine.

Za spasenje duše, pomolite se prepodobnom Maksimu Ispovedniku:

- Nastavniče pravoslavlja, učitelju pobožnosti i čistote, svećnjače vaseljene, bogonadahnuti ukrasu arhijereja, Maksime premudri, učenjem tvojim sve si prosvetio, sviralo duhovno, moli Hrista Boga, da spase duše naše.

Danas se takođe slavi i sveti mučenik Neofit, poreklom iz Nikeje. Kao dete, Neofit je činio čuda blagodaću Božjom, poput izvođenja vode iz kamena i vaskrsenja svoje majke. Bio je odveden na Olimp, gde je iz jedne pećine isterao lava, koji je potom nastanio unutra. Mučen je za Hrista u svojoj petnaestoj godini, u vreme cara Dioklecijana, u Nikeji. Iako je bio mučen i zatvaran, nije hteo da se odrekne Hrista. Nakon što je bio bačen u oganj, Bog ga je sačuvao od smrti. Kasnije su ga stavili pred gladnog lava, ali je lav bio blaga prema njemu, prepoznajući ga kao onog istog koji je ranije podvizavao u njegovoj pećini. Neofit je pomilovao lava i naredio mu da se vrati u svoju pećinu. Na kraju je bio proboden kopljem i preselio se u božanske dvorove.

Danas, vernici se sećaju stradanja i mučeništva oba svetitelja, čije živote i dela podsećaju na snagu vere i posvećenost Božijoj volji.

(Telegraf.rs)