Škola u Vršcu "češlja" snimke sa kamera da uhvati đake nakon skandala: Od onog što su uradili pripada muka

Vreme čitanja: oko 3 min.
Foto-kolaž: Shutterstock, Reddit

Buka oko nedavnog nemilog događaja u vrčačkoj Osnovna škola "Vuk Karadžić", kada su, kako je Telegraf pisao, đaci i osoblju i svojim drugarima priredili gnusnu scenu, uprljavši čitav toalet fekalijama i korišćenim ulošcima, i dalje nije prošla, jer, po rečima direktorke, radi se na otkrivanju počinioca.

"Imamo kamere u školi. Pokušavamo da uđemo u trag ko je to uradio. Nadam se da ćemo uspeti", otkrila nam je Ana Avramović.

Ostaje i da se vidi koji će eventualni dalji disciplinski koraci kad bude jasno ko stoji iza ovog ružnog ponašanja.

Podsetimo, škola je 17. oktobra, kad se incident dogodio, zaključala đacima toalet dok ne nauče da ga koriste. Fotografija ovog natpisa, okačenog na vratima školskog wc-a, širi se mrežama, a upozorenje je jasno: "Kada naučite da koristite toalet i za sobom ga ostavite u urednom stanju, onda će biti otključan".

Na Reddit-u i šire usledile su salve negativnih komentara na račun onih koji stoje iza ovih reči, a uglavnom su se svodili na to da je zabrana pristupa toaletu maltretiranje dece.

Međutim, mi smo hteli da čujemo šta se zapravo desilo. Evo šta nam je Ana Avramović, direktorka ove vastpitno-obrazovne ustanove rekla: "Čitav toalet je bio umazan izmetom, a higijenski ulošci su bili pobacani po podu ili zalepljeni po zidovima".

Zbog ne samo neprijatnog mirisa i isprljanosti, nego pre svega zbog zdravstvene bezbednosti upravo samih učenika (sprečavanje mogućnosti razvijanja zaraze), direktorka je, kako ističe, samo na sat do sat i po vremena stavila zabranu na koriščenje ovih prostorija, dok ih hihijeničarke ne vrate u prvobitno stanje.

Tako da nema govora o celodnevnom "mučenju" đaka i sl. A tako strogo obaveštenje je, objašnjva, dala iz čisto pedagoških razloga. Izgleda da je to urodilo prodom, jer, kako navodi, danima nakon incidenta, toaleti su besprekorno čisti.

U reakcijama na našu prvu vest može se videti podeljenost čitalaca u stavovima - "ko je kriv". Jedni za ovakva i slična ponašanja dece krive roditelje, drugi školu. Takođe, ima i predloga šta bi ko uradio "u vaspitne svrhe".

Evo nekih komentara: "Deca su nevaspitana.To dolazi iz kuće. Svi znaju obaveze škole i profesora a zaboravljaju se dečje obaveze. To je sramota kako se deca ophode prema starijima. Vidim u autobusu njihovo ponašanje. Najverovatnije se tako ponašaju kod kuce i u školi. Treba pooštriti zakon. Po meni je direktorka pravilno postupila i ja bih isto tako"; "Pa čemu služi škola ako roditelji trebaju dete da svemu nauče, da budu školi dok roditelji rade"; "Ima ko je plaćen da čisti za njima, a škola može uz saglasnost roditelja da realizuje čas u sklopu slobodnih aktivnosti, na kom će decu edukovati o svemu vezanom za toalet. Samo treba pedagoški osmisliti tok časa"; "Da li ostavljaju nered i kod svoje kuće ? Roditelji su krivi. To je njihova slika".

E ovo poslednje zapitali smo se i mi. Nisu li deca ove stvari trebalo da već nauče upravo kod kuće? Kuda vodi to permanentno prebacivanje odgovornosti na relaciji "škola - porodica". Jer, budu neretko i jedni i drugi i u pravu i u krivu kad se ovakve neke stvari dese. Jedna reč je u ovoj priči ključna - vaspitanje. Ovde je prikazano u najgorem mogućem svetlu, ma ko za to bio kriv. A istina? Pa kao što kaže čuvena rečenica iz kultne serije "Dosije iks" - ona je "tamo negde". Da ne kažemo, u sredini.

(Telegraf.rs)