Talentovana Elena živi sama sa ocem u samotnom selu, nema drugara, ali ima kičicu: Njom stvara magiju

" Najveća mi je želja da postanem akademski slikar jer kad uzmem kičicu u ruke nekako sve postane lepše"

Foto: Telegraf.rs

Trinaestogodišnja Elena Stojanović, iz zaplanjskog sela Donje Dragovlje, već od ranog detinjstva susrela se sa puno izazova, a na njih je odgovorila optimizmom i od ranog detinjstva počela da crta, a zatim i da slika.

Njen otac Dejan joj je jedini roditelj od prve godine života, podizao je uz pomoć svoje majke, ali je ona nedavno preminula.

Mala Elena jedini je učenik u svom razredu, nema drugova ni drugarica, pa često ostaje sama u selu dok otac odlazi u četrdeset kilometara udaljeni Niš gde ne bira posao kako bi svojoj mezimici obezbedio sve što joj treba.

Ova ljupka devojčica je uprkos svemu sa čim se suočila u najosetljivijem životnom dobu, sačuvala optimizam i od ranog detinjstva počela da crta, a zatim i da slika.

Njen otac je podržao detetove ambicije da jednog dana postane akademski slikar, ali zbog nemaštine nije bio u stanju da joj kupi potrebni materijal.

Prikupljanjem donacija i organizovanjem internet aukcija putem koje su prodavane Elenine slike, u pomoć im je priskočio sveštenik Zaplanjske parohije, Dušan Janković, pa se tinejdžerka ponovo latila kičice.

- Počela sam da crtam kada sam bila jako mala, a da slikam pre oko godinu i po dana. Uradila sam petnaestak slika, a najomiljenije su mi teme pejzaži. Neke sam negde videla, a nešto sam i sama smislila. Slikala sam uljanim bojama, ali najviše volim akrilne, sa njima lakše radim. Slikam jako brzo, za veći format mi treba oko četiri, a za manje slike samo oko dva sata. Zato sam vrlo brzo potrošila materijal koji sam imala ali se za mene čulo, pa su mi neki ljudi poklonili platno i boje. Takođe, sveštenik Dušan mi je prodao tri slike i od tog novca sam kupila još materijala koji bi je bio potreban. Imam puno vremena za rad, dok slikam osećam se fantastično, nisam usamljena iako bih volela da imam drugove i drugarice. Međutim, iz mog i okolnih sela su se mnogi odselili pa sam jedina u mom razredu - priča Elena.

Kaže da naporno radi jer planira da upiše Umetničku školu u Nišu, a zatim da nastavi studije u Beogradu.

- Želim da se usavršim dok dođe vreme za prijemni. Mnogo se radujem što mi je škola crtanja "Da Vinči" poklonila časove, to će mi mnogo značiti da usavršim tehniku jer sam potpuno samouka. Najveća mi je želja da postanem akademski slikar jer kad uzmem kičicu u ruke nekako sve postane lepše - rekla je trinaestogodišnjakinja.

Njen otac Dejan Stojanović iako nema stalan posao, ne odustaje od namere da svojoj kćeri na svaki način pomogne da dostigne zadani cilj.

- Nije nam lako, sami smo nas dvoje, jedno drugom smo čitav svet. Bavim se molerajem, građevinskim radovima, ma ne biram posao da bi Elena imala sve što i druga deca. Živimo sami u Donjem Dragovlju, daleko smo od Niša ali to me neće sprečiti da Elenu dovodim na časove slikanja. Imam neki stari auto, dovoziću je, a ako sve bude išlo kako treba, možda ćemo uspeti da se preselimo u Niš. Napravio sam kućicu za nas dvoje u tom gradu, nemamo struje, mnogo toga će nam još trebati ali ću se potruditi da sve to stvorim za moju Elenu. Mnogo mi znači podrška koju smo i od neznanih ljudi dobili kako bi ona ostvarila svoj san. Najveći donator nam je jedna nastavnica slikarstva Vesna iz Zemuna, ona nam je poslala dosta platna i boja što je Eleni omogućilo da bude slobodnija kada radi jer materijal koristi vrlo štedljivo. Zahvalan sam svešteniku Dušanu koji je organizovao aukciju i svim ljudima koji su kupili Elenine slike i tako joj pomogli na njenom putu ka ostvarenju želje da postane profesionalni slikar - kazao je Stojanović.

Sa ponosom ističe da je njegova ćerka imala priliku da pomogne drugima.

- Ekipa emisije "Tamara u akciji" je boravila u našem kraju pa smo i mi pozvani da se predstavimo. Elena je tada jednu sliku poklonila porodici čija je kuća rađena, a drugu Tamari - sa ponosom ističe Dejan.

Svi koji žele da pomognu Eleni da ostvari svoj san mogu se javiti njenom ocu Dejanu na telefon 0645798776.

Video: Mali Lazar grli pse na ulici i pomaže im da se zgreju: Sada je njemu potrebna naša pomoć

(Telegraf.rs)