"Ne zovem te jer nemam minute, Santa Marija dela salute": Grad u kojem je ljubav jača od navijača
Obišli smo Vranje i tamo zatekli veliki broj kreativnih ispisa po ogradama, fasadama, zidovima... Ljubavni grafiti su zamenili one "standardne" navijačke
Uprkos ekspanziji savremenih sredstava komunikacije, ulični grafiti, kao načini prenošenja poruka široj javnosti, ne gube na značaju i zastupljenosti na području Vranja i juga Srbije.
Na javnim površinama vidljivi su oni čiji su sadržaj i poruke različitog karaktera, i to najčešće ljubavne, zatim političke, patriotske ili socijalne prirode.
Zidovi zgrada, haustore i druga, nekada prazna mesta, ispunjeni su stihovima pesama, ali i humorom, koji je specifičan za ovo podneblje. Pa, tako na zvučnom zidu pored autoputa piše „Ne zovem te jer nemam minute, Santa Marija dela salute“, kao i „Ajde da se napijemo“.
Na drugom zidu pak piše „Da mi je jedan let, da preletim s tobom ceo svet“, „Nije svaki drhtaj od hladnoće“ ili „Da li ljubav pobeđuje oboje kad pogreše?“, „Dok me ima, nisi sama, čuvam te do sudnjega dana“.
Tu su i oni sa snažnom porukom koji ukazuju na postojeće društvene probleme, kao „Smrt kapitalizmu“, „Vranje voli Kosovo“ i „Mafija gospođo, mafija“. „Stoko, sluga si sistema“.
Grafiti su „street art“, odnosno ulična umetnost, koja pored verbalnih poruka, podrazumeva i iscrtavanje i slikanje određenih tema na zidovima zgrada.
Grafiti predstavljaju slanje poruka na javnim površinama, odnosno mogućnosti komunikacija savremenog urbanog pojedinca ili grupe sa gradom i gradskom populacijom. A o tome kada se prvi put pojavljuju u Vranju, kao vid prenošenja neke poruke široj javnosti, govori Dejan Ristić, ovdašnji novinar.
- Krajem osamdesetih, na javnim mestima u gradu pojavljuju se prvi grafiti. U početku su to bili navijački, koji su se odnosili na Zvezdu i Partizan. Potom je krenulo i sa pisanjem ljubavnih poruka, pa sa raspadom zemlje i višestranačjem, pojavili su se politički i nacionalistički grafiti. Međutim, ono što je u Vranju možda i najzanimljivije u vezi grafita su oni koji su pisani na dijalektu.
Jedan od takvih iz tog perioda je i “Kud Idioti, Kude majku ti” - seća se Ristić.
Grafiti pripadaju kulturi mladih, odavno su jedan od alternativnih načina izražavanja i označavaju poseban stil modernog, urbanog življenja. To ostaju i danas i pored drugih mnogobrojnih sredstava komunikacije i izražavanja.
(S. T.)