Svedočanstvo srpskog đaka iz 1903. godine: Nekada su se umesto s matematikom, mučili sa "poukama za domaćice"
Na svedočanstvu je u to vreme bio običaj da piše i ime i zanimanje oca, ali i vera đaka
Nauka hrišćanska i poljoprivredne pouke zadavale su glavobolje đacima u Srbiji pre više od 100 godina. Požuteli list svedočanstva jednog Janka, star čak 115 godina, pokazao je na jedinstven način kako je školstvo u Srbiji izgledalo nekada.
Svedočanstvo je na grupi Studenti beogradskih univerziteta objavio jedan Srđan, na veliko oduševljenje ostalih članova.
Na starom papiru se vidi kako je Janko, rođen 1891. godine u Stublinama, završio 1903. godine četvrti razred osnovne škole, mada nije baš jasno u kome mestu.
Na svedočanstvu je u to vreme bio običaj da piše i ime i zanimanje oca, ali i vera đaka. U ovom slučaju - istočno pravoslavna.
Kolone pokazuju sa čim si sve đaci u ono vreme "mučili muku" - negovalo se telo i glas, krasnopis i istorija, a matematika je imala opisni naziv - računica i geometrijski oblici. Jedina istorija koja se učila, barem do tog uzrasta, bila je srpska.
Veronauka se tada zvala "nauka Hrišćanska", a postojalo je i nešto pod imenom "poljoprivredne pouke".
Obrazovanje žena i muškaraca se odvajalo, te stoga Janko nije išao na "pouke za domaćice" i "ručni rad", ali ne sumnjamo da njegove drugarice iz klupe jesu.
Ocena nije bilo, već je reč učitelja bila mera znanja đaka. Te reči su, čini se, u ono vreme manje brinule o "osećanjima" mališana, te se umesto "dovoljni" govorilo da je nečije učenje "slabo", a umesto "nedovoljno" da je "rđavo".
Odličan, vrlo dobar i dobar ostali su isti.
Osim vladanja i znanja, ocenjivala se i vrednoća i to kao pohvalna, marljiva i nemarljiva.
(D.D.S.)